Frane Šore Čelik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 19:
Nakon odsluženja vojnog roka, vraća se u svoje selo, gdje nastavlja revolucionarnim radom. Godine 1938. u selu, u kući Špika Bunde, se osniva mjesna čitaonica "Seljačka sloga" i on je bio njen prvi predsjednik. Uključuje se u akciju osnivanja partijske ćelije KPH - Donji Seget, koja je osnovana u kolovozu 1939. Tada u Partiju prima i svoga, nešto mlađeg, druga iz djetinjstva - [[Jozo Lozovina Mosor|Jozu Lozovinu Mosora]], koji će se iznjedriti u rukovodioca antifašističkog ustanka u cijelom kotaru Trogir. U vrijeme kapitulacije [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] našao se kao rezervista (pričuvnik) na [[Bitnica|bateriji]] Novica na [[Drvenik Veli|Drveniku Velikom]], odakle je kući donio veću količinu [[Streljivo|streljiva]] i [[Oružje|oružja]].<ref name=":0" />
Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije, te, na osnovu [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskih ugovora]], uspostave talijanske monarhističko - fašističke vlasti u rodnom mu Segetu, aktivno se uključio u akciju prikupljanja oružja i streljiva, te u pripreme za dizanje ustanka i otpora protiv [[Okupacija|okupatora]]. Sudjeluje u ustrojavanju " udarne grupe" u [[Seget Donji|Donjem Segetu]], koja organizira te izvodi prve [[Diverzija|diverzantske]] akcije, kao što su rušenje telefonsko - telegrafskih stupova prema Marini i Gornjem Segetu, te u suradnji sa trogirskim komunistima, rušenje vlaka HDŽ u Labinskim Dragama koji je prevozio mast za ustaški garnizon u Sinju. Dolaskom [[Okupacija|okupatora]], po direktivi Partije, prelazi u ilegalni ( tajni ) život. Talijanska policija i vlasti tragaju za njim na osnovu svjedočenja doušnika, kao što je bio Filip Bilota, sin Marina, čije ime je navedeno u talijanskim dokumentima. [[Karabinijeri|Karabinjeri]] '''''Čelika''''' uhićuju u kolovozu 1941., u raciji u Donjem Segetu, te ga nakon višednevnog pritvora puštaju, uz obvezu daljnjeg javljanja njihovoj ispostavi u Trogiru. U [[Partizani|partizane]] odlazi 24. travnja 1942., zajedno sa Šimom Špikom. Kao prvi partizani iz Segeta odlaze preko Dalmatinske zagore prema Bosni, na područje tadašnje NDH, gdje je Čelik svrstan u Livanjski partizanski odred, u kojem se ubrzo istakao kao primjeran borac te bio postavljen na dužnost [[Zapovjednik|komandira]] [[Vod|voda]], a zatim zamjenika [[Zapovjednik|komandira]] [[Satnija|čete]]. U svim borbama u kojima je sudjelovao isticao se kao neustrašiv borac. Poginuo je 12.lipnja 1942. u selu Vidimlije u [[Glamočko polje|Glamočkom polju]].<ref name=":0">{{Citiranje knjige|title="U spomen revoluciji i Narodnooslobodilačkoj borbi"|author=Josip Miliša|origdate=1987.|editor=Slavko Šurija|publisher=Slobodna Dalmacija - Split|location=Trogir}}</ref>, tadašnjoj [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]], počinivši samoubojstvo da ne padne živ u ruke [[Četnici u NDH|četnicima]] koji su opkolili odred.[[Datoteka:Seget Donji .jpg|alt=
== Nasljeđe ==
[[Datoteka:Frane Šore Čelik jpg.3.jpg|mini]]
Njegovo ime nosila je tadašnja Srednja ekonomska škola u Segetu Donjem, Omladinsko kulturno - umjetničko društvo te jedna ulica u Segetu Donjem. 15. kolovoza 1979. svečano je otkriveno spomen poprsje, rad splitskog kipara Mirka Ostoje, ispred tadašnje Ekonomske škole u Segetu Donjem.<ref name=":0" /> 1990-tih, spomen poprsje biva uklonjeno, a nazivi ulica i institucija koje su nosili njegovo ime su promijenjeni, uslijed politike minoriziranja značaja NOB-a i njegovih pripadnika od strane određenih revizionističko - revanšističkih krugova, a koja se započela agresivnije sprovoditi još od konca 1980-tih, usprkos unošenju značaja antifašističke borbe kao pozitivne tekovine u Ustav RH.
| |||