Stjepan Babić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
vraćeno na zadnju inačicu suradnika Nesmira Kudiloviča |
hrvatski naziv |
||
Redak 32:
*Babićevi su znanstveni prinosi razbacani u mnogim časopisima, stručnim djelima i zbirkama referata, no najvažnije mu je djelo, bez sumnje, ''Tvorba riječi u hrvatskome književnom jeziku'' (prvo izdanje [[1986.]], treće [[2003.]])-po stručnim prosudbama još uvijek najbolje djelo o tvorbi riječi u jednom [[slavenski jezici|slavenskom jeziku]]. Babićev je glavni znanstveni interes na polju tvorbe riječi, morfologije i pravopisa, te će, vjerojatno, njegov utjecaj tu ostati presudan i u sljedećim desetljećima.
*No, nije zanemariva i Babićeva uloga jezičnoga savjetodavca i kolumnista (''Vjesnik'', ''Večernji list'', ''Fokus''), neke vrste jezikoslovnoga popularizatora i borca za čistoću i samobit hrvatskoga jezika. Te su Babićeve rasprave složene u nekoliko knjiga, među kojima su ''Hrvatski jučer i danas'', ''Hrvatski jezik u političkom vrtlogu'' i ''Hrvatska jezikoslovna prenja''. Babić-polemičar promijenio je dosta "protivnika" u dugogodišnjim borbama oko jezika: repertoar antagonista dosta je neobičan, i kreće se od unitarističkih, "srpskohrvatskih" kompartijskih ideoloških
Vitalan na više polja jezične i ine kulture, stalno u središtu zbivanja, akademik Stjepan Babić je i dalje u vrtlogu jezičnih zbivanja. Kao vjerojatno najvažniji hrvatski pravopisac 20. stoljeća, objavio je, osim ''Hrvatskoga pravopisa'' (cjeloviti učevnik srednjoškolske i više razine), u suautorstvu s [[Milan Moguš|Milanom Mogušem]] i [[Sanda Ham|Sandom Ham]], ''[[Hrvatski školski pravopis]]'', 2005. godine.
|