Pigmeji: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 82.132.0.34 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Tulkas Astaldo
Oznaka: brzo uklanjanje
Redak 1:
[[Datoteka:African Pigmies CNE-v1-p58-B.jpg|thumb|250px|Afrički pigmeji s europskim istraživačem]]
'''Pigmeji''', ime kojim se označava grupa tamnoputih plemena veoma niskoga rasta, nastanjenih u [[tropska kišna šuma|tropskoj kišnoj šumi]] središnje [[Afrika|Afrike]], od [[Kamerun]]a preko Konga do unutrašnjosti bivšeg [[Zair]]a, a postoji i barem jedna grupa nastanjena u [[Togo]]u, to su [[Akebou]]-Pigmeji. Glavne grupe Pigmeja su: [[Bakola]] i [[Bagyeli]] u južnom Kamerunu (3.700); [[Baka (pleme)|Baka]]; [[Bedzan]] u središnjem [[Kamerun]]u (manje od 1.000); [[Tikar]]; [[Aka]] i [[Mbenzele]] na sjeveru [[Demokratska Republika Kongo|Demokratske Republike Kongo]]; [[Babongo]]; Mbuti ([[Bambuti]]); [[Efe]]; [[Batwa]] (Twa); [[Bangombe]] i [[Babinga]] u [[Gabon]]u. Preko 150.000 'crnčića', kako se često oslovljavaju, živi još u tropskoj afričkoj šumi.
 
== Ime ==
Ime Pigmeji (engl. ''Pygmy''; pl. ''Pygmies'') dolazi od [[grčki|grčkog]] ''pugme'' 'šaka', odakle dolazi u [[latinski]] kao ''pugnus''. Izvorno to je bila mjera za udaljenost od ručnog zgloba do lakta. Iz ''pugme'', kaže Gotch (1995), dolazi i ''pugmaios'', u značenju ' ''malen poput šake'' ', ili ''malen'', ''nerazvijen''. Kod Latina riječ se pretvorila u ''pygmaeus'', i ušla u [[engleski]] kao pygmies, i pigmeji u [[hrvatski]]. Naziv ispočetka, negdje od 14. stoljeća, označava mitske i apokrifne rase niskoga rasta, a za današnje afričke Pigmeje koristi se tek od 19. stoljeća.
 
== Kultura i Povijest ==
Povijest Pigmeja slabo je poznata zbog same njihove izoliranosti. Njih ipak spominje još [[Homer]] u [[Ilijada|Ilijadi]], u 8. stoljeću pr. Kr. a poznaju ih i stari [[Egipćani]]. Europskim osvajanjem [[Afrika|Afrike]] počet će i uništavanje kišne šume u kojoj žive njihove malene zajednice. Oni su lovci i sakupljači. Od svih ostalih susjednih naroda razlikuju se i po svojem jeziku. Životni vijek Pigmeja, kao i kod [[Bušmani|Bušmana]], prilično je nizak, i rijetko kada žive duže od 50 godina.
 
Šuma je glavni izvor hrane pigmejskoj zajednici. Uz lov za preživljavanje bilo je potrebno i sakupljanje svega što se moglo pojesti, tu spadaju yam, [[voće]], [[gljive]], korijenje, [[termiti]], gusjenice, [[puž]]evi.
Skupine Pigmeja su malene, ovisno o obilju hrane koju nudi priroda. Odsutnost od kuće, prisiljavala je Pigmeje da im malena djeca budu kroz to vrijeme na aloparentalnoj (od ''allos'' =drugi + ''parentalis'' =roditeljski) skrbi starijih članova društva, obično kod djeda ili bake, ili nekih drugih starijih članova sela, nešto slično što je bilo kod [[Mbaya]], ali iz potpuno drugih razloga, jer su u ataliku Mbaya djeca davana na odgoj u druge obitelji, i malo kada ih se posjećivalo. Kod Pigmeja infant provodi tijekom svoja prva 3 tjedna čak 40 % vremena na skrbi drugih starijih ljudi, a do 9 godine muško dijete je više u društvu sa muškarcima nego sa ženama. U društvu muškaraca on će veoma mlad postati vješt lovac.
 
Muški posao uz [[lov]] su i ritualne aktivnosti, sjeća drveta, krčenje malenih parcela šume, sakupljanje [[med]]a, izrada [[glazba|glazbenih]] instrumenata i obrana od napada opasnih životinja. Za uvođenje u svijet odraslih mladi dečki prolaze obrede [[inicijacija|inicijacije]] tijekom kojih će se morati susresti s [[duh]]ovima šume.