Francuski novi val: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
povez. |
povez. |
||
Redak 2:
'''Francuski novi val''' ([[francuski jezik|fr.]]: ''Nouvelle vague'') bio je pokret ili žanr u okviru francuskog filma 1960-ih.
Novinari francuskog časopia ''Cahiers du cinéma'' odlučuju postaviti teoriju o ''auteuru'' (hr. autoru), redatelju koji će se postaviti u centar cjelokupnog filmskog stvaranja a u praksi to radi snimanjem filma. Filmovi [[Jean Renoir|Jeana Renoira]]a i Jeana Vigoa uzeti su za primjer. Raniji novinari časopisa [[François Truffaut]] s ''Les quatre cents coups'' (hr. 400 udaraca) (1959.) i [[Jean-Luc Godard]] s ''À bout de souffle'' (hr. [[Do posljednjeg daha (1960)|Do posljednjeg daha]]) (1960) predstavljaju začetnike Francuskog novog vala. Drugi redatelji koji su im se pridružili bili su [[Claude Chabrol]], [[Jacques Rivette]], Eric Rohmer, Louis Malle, Agnès Varda i [[Alain Resnais]].
Dolazi do novih filmskih izražaja, kao npr. snimanje scena u jednom kadru u trajanu od 7 minuta. Filmovi su također obrađivali [[egzistencijalizam|egzistencijalističke]] teme, s naglaskom na osobu i shvaćanje apsurdnosti čovječijeg [[bitak|bitka]]. No nisu samo ideja i izražaj bili važni već i kako je film sniman. Redatelji Novog vala snimali su često scene po gradovima i ulicama, distancirajući se od filmova snimljenih u studiju. Lake kamere, rasvjeta i zvučni rekviziti, bili su sredstva koja su redatelji uveliko koristili. Više filmova Novog vala prepoznatljivo je po stalnom pokretu, često sa scenama kada kamera prati protagoniste po [[Pariz|pariškim]] ulicama.
| |||