Magna charta libertatum: razlika između inačica

Mir koji je engleski kralj [[Ivan bezBez Zemlje]] sklopio sa papom [[Inocent III.|Inocentom III.]] prema kojem je [[Engleska]] postala papin [[feud]], a engleski kralj njegov [[vazal]], porazi koje je [[Ivan bez Zemlje|Ivan]] doživljavao u [[Francuska|Francuskoj]], izgubivši sve svoje posjede, te grubi način njegove vladavine, potakli su englesko plemstvo na ustanak na kraju kojeg je [[Ivan bez Zemlje|Ivan]] bio prisiljen sklopivši ''Veliku povelju sloboda'', prihvatiti uvjete koji su ograničavali njegovu moć, davali određene povlastice plemstvu, a slobodni ljudi su dobili određena jamstva protiv samovoljnih kraljevskih postupaka. ''Velika povelja sloboda'' potvrđivala je važnost principa dovođenja kraljeve vlasti u okvire zakona. ''Povelja'' ima formu dvostranog ugovora između kralja i plemstva. U njoj je plemstvo bilo osigurano od nametanja novih poreznih davanja tako što je ''Općem vijeću'' dana ovlast uvođenja novih poreza, Crkva je stekla slobodu izbora novih biskupa, a podanicima je bilo zajamčeno da će jedino po odluci porotnog suda biti uhićeni i kažnjavani.

[[Ivan bez Zemlje|Ivan]] nije nikada istinski prihvatio ''Povelju'', a tome u prilog govori i to da je on nikada nije potpisao nego samo ovjerio svojim pečatom. Nepoštivanje ''Povelje'' od strane kralja kao i [[Papa|papino]] proglašenje ''Povelje'' ništavnom, doveli su Englesku do [[Građanski rat|građanskog rata]].