RMS Titanic: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 66:
''White Star Line'' sve više se suočavao s izazovima najvećeg konkurenta [[Cunard Line|Cunarda]] koji je nedavno porinuo [[RMS Lusitania|Lusitaniju]] i [[RMS Mauretania (1906.)|Mauretaniju]] - najbrže putničke brodove na svijetu. Njemački prijevoznici [[Hamburg America]] i [[Norddeutscher Lloyd]] nisu bili predaleko od ''Cunarda''. Umjesto brzinom, Ismay je namjeravao konkurirati veličinom, stoga je predložio komisiji novu klasu brodova koji će biti veći od bilo čega što je dosad plovilo na morima, a pored toga i zadnji odgovor udobnosti i raskoši.{{sfn|Bartlett|2011|p=26}} Tvrtka je htjela poboljšati svoju flotu pretežito da odgovori na Cunardove divove, ali i da ujedno zamijeni svoj najstariji par putničkih brodova koji su još uvijek bili u službi: [[SS Teutonic]] iz 1889. i [[SS Majestic]] iz 1890. ''Olympic'' je zamijenio ''Teutonic'', a ''Titanic'' ''Majestic''. Nakon gubitka ''Titanica'', ''Majestic'' će se vrati na svoje staro mjesto na liniji Southampton - New York.<ref name="SS Majestic ponovo u službi">{{cite news|title=Outgoing Steamships – Sail Saturday 26. listopad 1912.: Majestic (Southampton)|url=http://chroniclingamerica.loc.gov/lccn/sn83030272/1912-10-24/ed-1/seq-15/#date1=1912&index=8&rows=20&words=Majestic+Ss&searchType=basic&sequence=0&state=&date2=1912&proxtext=SS+Majestic&y=11&x=18&dateFilterType=yearRange&page=1|accessdate=18. svibnja 2015.|newspaper=The Sun|date=24. listopada 1912.}}</ref>
Brodove je izgradila belfastska brodograđevinska tvrtka [[Harland and Wolff]] koja je surađivala s ''White Starom'' još od 1867. godine.{{sfn|Bartlett|2011|p=25}} ''Harland and Wolff'' uvijek je mogao računati na kreativnu slobodu kada je dizajnirao brodove za ''White Star Line''; inače bi naručitelj izradio koncept i dao ''Harland and Wolffu'' da ga pretvori u nacrt broda. Istu slobodu dobili su i po pitanju proračuna: ''Harland and Wolffu'' omogućeno je da potroši na brodove koliko god treba sredstava, plus dodatnih pet posto kao profit.{{sfn|Bartlett|2011|p=25}} Za Olimpijsku klasu brodova, dogovorena cijena iznosila je tri milijuna funti (340 milijuna funti u vrijednosti 2018. godine) za prva dva broda plus "ugovorna naknada" i uobičajena provizija od pet posto.{{sfn|Hutchings|de Kerbrech|2011|p=12}}
''Harland and Wolff'' postavio je svoje vodeće arhitekte na projekt. Projektiranje je nadgledao [[William Pirrie, 1st Viscount Pirrie|William Pirrie]], direktor ''Harland and Wolffa'' i ''White Star Linea''; pomorski arhitekt [[Thomas Andrews]], šef projektantskog odjela ''Harland and Wolffa''; Edward Wilding, Andrewsov pomoćnik odgovoran za proračune i [[Alexander Carlisle]], glavni tehnički crtač i voditelj brodogradilišta.{{sfn|Hutchings|de Kerbrech|2011|p=14}} U Carlisleova zaduženja spadale su dekoracije, oprema i uređenje općenito, uključujući izradu učinkovitih sohi za čamce za spašavanje. Wilding je otpušten nakon ''Titanicove'' nesreće zato što je na njega Pierre, ničim zasluženo, svalio krivnju za gubitak broda.{{sfn|McCluskie|1998|p=20}}
Dana 29. srpnja 1908., ''Harland and Wolff'' predstavio je nacrte J. Bruce Ismayu i ostalom vodstvu ''White Star Linea''. Ismay ih je odobrio, dva dana kasnije potpisao ugovore i time započeo gradnju.{{sfn|Eaton|Haas|1995|p=55}} U tom trenutku prvi brod (''Olympic'') nije imao ime, nego samo oznaku "Broj 400" pošto je to bio 400. trup kojeg je gradio ''Harland and Wolff''. Pored broja 400 ubrzo je položena kobilica broj 401, ''Titanic''.{{sfn|Eaton|Haas|1995|p=56}}
== Gradnja ==
| |||