Dana 29. srpnja 1908., ''Harland and Wolff'' predstavio je nacrte J. Bruce Ismayu i ostalom vodstvu ''White Star Linea''. Ismay ih je odobrio, dva dana kasnije potpisao ugovore i time započeo gradnju.{{sfn|Eaton|Haas|1995|p=55}} U tom trenutku prvi brod (''Olympic'') nije imao ime, nego samo oznaku "Broj 400" pošto je to bio 400. trup kojeg je gradio ''Harland and Wolff''. Pored broja 400 ubrzo je položena kobilica broj 401, ''Titanic''.{{sfn|Eaton|Haas|1995|p=56}}
== Gradnja ==
U [[London]]u [[1907.]] godine sastali su se J. B. Ismay, predsjednik [[White Star Line]]a, i James Pirrie, predsjednik brodogradilišta Harland and Wolff. Odlučili su sagraditi tri prekooceanska broda do tada neviđene veličine. Već u srpnju 1908. godine potpisan je ugovor o izgradnji triju brodova, ''[[RMS Olympic|Olympic]]'', ''Titanic'' i ''[[HMHS Britannic|Gigantic]]'' (poslije ''[[HMHS Britannic|Britannic]]''), koje će konstruirati Tomas Andrews.
Gradnja ''Titanica'' počela je [[31. ožujka]] [[1909.]] godine, a brod je bio porinut u more [[31. svibnja]] [[1911.]] godine. Bio je dugačak 269 i širok 28 metara, dok mu je nosivost bila oko 46.000 [[bruto registarska tona|bruto registarskih tona]]. Dubina [[gaz]]a bila mu je 10,5 metara, visina od kobilice do zapovjednog mosta 32 metra, dok je visina do vrha njegovih četiriju dimnjaka 56 metara. Maksimalna brzina ''Titanica'' bila je 25 čvorova. Maksimalna snaga iznosila je 51.500 KS s tri propelera koju je pokretala kombinacija niskotlačne turbine (srednji propeler), dok su ostale pokretala dva četverocilindrična klipna parna stroja. ''Titanic'' se smatrao nepotopivim brodom. Imao je najnapredniju tehnologiju i bio je "najsigurniji brod".
