Buka: razlika između inačica

'''Buka''' je vrlo glasni, čovjeku neugodni, čak i bolni [[zvuk]]. Osnovne značajke buke sadržane su u njezinoj [[Jakost zvuka|jačini (intenzitetu)]], ali i u njezinoj kakvoći (dodatni šumovi), visini, trajanju, isprekidanosti ili kontinuiranosti. Stupanj smetanja ovisi o psihološkim čimbenicima (o vrsti zvučnih informacija, očekivanju ili nenadanosti i drugom). Mladeži na primjer ne smeta buka u [[disko]]-klubovima; stanaru često ne smeta buka iz susjednog stana ako je unaprijed zamoljen za toleranciju. Čovjeku mnogo manje smeta neizbježiva buka (na primjer šum [[slap]]ova) nego izbježiva buka. Manje nam smeta buka koju proizvodimo sami od buke koju proizvode drugi. Svaka buka intenziteta većeg od 85 do 90 [[Bel (jedinica)|dB]] može nakon duge izloženosti uzrokovati trajna oštećenja [[sluh]]a. Buka se smatra [[Onečišćavanje zraka|onečišćivačem okoliša]], pa se propisuju maksimalno dopuštene granice, izražene u [[decibel]]ima (dB). Postoje vrlo restriktivni hrvatski i europski propisi za buku koju u nastanjenim područjima stvaraju [[Industrija|industrijska postrojenja]] i [[promet]]na sredstva. [[Standard]]i maksimalno dopuštene buke, koje propisuje [[Europska unija]], posebno su restriktivni prema [[Motor s unutarnjim izgaranjem|motorima s unutarnjim izgaranjem]] za [[automobil]]e i [[zrakoplov]]e. <ref> '''buka''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=10060] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref> Prema izvješću [[Svjetska zdravstvena organizacija|Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)]] smatra se da je [[razina zvučnog tlaka]] od 70 [[decibel]]a poželjna gornja granica buke.