|
Rimsko carstvo
{{Okvir bivše zemlje svijeta
To svi bili jebeni nigerski fagovi.
|ime=Rimsko Carstvo
|hr_ime=Rimsko Carstvo
|izvorno_ime=Imperium Romanum<br />
|genitiv = Rimskog Carstva
|kontinent = Europa
|regija =
|status =
|era = kasna antika
|godina_start = 27. pr. Kr.
|godina_kraj = 476.
|datum_start = [[27. pr. Kr.]]
|datum_kraj = [[4. rujna]] [[475]].
|događaj_start = [[August]] proglašava carstvo
|događaj_kraj = [[Odoakar]] svrgnuo [[Romul Augustul|Romula Augustula]]
|p1 = Rimska Republika
|flag_p1 = Spqrstone.jpg
|s1 = Zapadno Rimsko Carstvo
|flag_s1 = Labarum.svg
|s2 = Bizant
|flag_s2 =
|
|zastava = Vexilloid_of_the_Roman_Empire.svg
|
|vjera = [[Vjera u antičkom Rimu|poganstvo]], kasnije [[kršćanstvo]]
|mapa = Roman Empire map.svg
|mapa_opis = Rimsko carstvo oko [[117.]], tijekom svog vrhunca.
|jezik = [[latinski]] (carski), [[grčki]] (administrativni)
|glavni_grad = [[Rim]]
|vlada_tip = Monarhija
|titula_vođa = [[Dodatak:Popis rimskih careva|Car]]
|vođa1 = [[August]] (prvi)
|godina_vođa1 = 27. pr. Kr. - 14.
|vođa2 = [[Romul Augustul]] (zadnji)
|godina_vođa2 = 475. - 476.
|titula_zamjenik = [[Popis konzula Rimske Republike|Konzul]]
|zamjenik1 = [[August]] (prvi)
|godina_zamjenik1 = 27. - 23. pr. Kr.
|zamjenik2 = [[Bazilisk, bizantski car|Bazilisk]] (zadnji)
|godina_zamjenik2 = 476.
|događaj_prije = [[Bitka kod Akcija]]
|godina_prije = [[31. pr. Kr.]]
|događaj1 = [[August|Oktavijan]] postao [[August]]
|datum_događaj1 = [[16. siječnja]] [[27. pr. Kr.]]
|legislatura = [[Rimski senat]]
|geslo = ''Senatus Populusque Romanus (SPQR)''<br />([[latinski]] ''"Senat i rimski narod"'')
|događaj2 = [[Dioklecijan]] dijeli carsku administraciju na istočnu i zapadnu
|datum_događaj2 = [[285]].
|događaj3 = [[Konstantin I. Veliki]] osniva [[Bizant]] i seli prijestolnicu u [[Konstantinopol]]
|datum_događaj3 = [[330]].
|stat_godina1 = 25. pr. Kr.
|stat_površina1 = 2750000
|stat_godina2 = 50.
|stat_pop1 = 56800000
|stat_površina2 = 4200000
|stat_godina3 = 117.
|stat_površina3 = 5000000
|stat_pop3 = 88000000
|stat_godina4 = 390.
|stat_površina4 = 4400000
|valuta = [[solid]], [[aureus]], [[denar]], [[sestercij]], [[as (valuta)|as]]
|vremenska_zona =
|broj =
|fusnote =
}}
'''Rimsko Carstvo''' je uobičajeni naziv za rimsku državu nakon što ju je preustrojio Oktavijan [[August]] u zadnja tri desetljeća prije Krista.
Iako je Rim imao [[Kronologija starog Rima|imperij]] stoljećima prije Augustove samovlade, predaugustovska država se obično naziva [[Rimska Republika|Rimskom Republikom]].
Rimsko Carstvo je upravljalo svim [[helenizam|heleniziranim]] državama na [[Sredozemlje|Sredozemlju]], kao i [[Kelti|keltskim]] područjima sjeverne [[Europa|Europe]]. [[Popis najvećih carstava|Najveću teritorijanu ekspanziju]] doživjelo je u doba cara [[Trajan]]a, koji je [[114.]] prisvojio [[Armenija|Armeniju]] i sjevernu [[Mezopotamija|Mezopotamiju]], a [[115.]] godine osvojio je i Adiabene, [[Babilon]] i [[Ktezifont]].
Zadnji rimski car zbačen je [[476.]] godine, ali tada je istočnim područjima već vladao drugi car sa sjedištem u [[Konstantinopol]]u.
Istočno Rimsko Carstvo ([[Bizant]]) i dalje je postojalo, iako se postupno smanjivalo, sve do [[1453.]] godine, kad su [[Otomansko Carstvo|Turci]] osvojili Konstantinopol.
Kasnije države na zapadu ([[Franačka|Franačko]] Kraljevstvo i [[Sveto Rimsko Carstvo]]) i na istoku ([[Rusija|ruski]] carevi) koristile su rimsko državničko nazivlje sve do modernog doba.
Golemo naslijeđe Rimskog Carstva vidi se i danas u zapadnjačkim institucijama, pravu, arhitekturi i mnogim drugim područjima života. Vidi i: [[Rimska kultura]]
== Uspon Augusta, prvog cara ==
[[Datoteka:Roman Republic Empire map.gif|mini|lijevo|250px|Razvoj Rimskog Carstva]]
Kad je propala [[Rimska Republika]] ([[509. pr. Kr.]] - [[31. pr. Kr.]]), [[August|Gaj Oktavijan]], [[Gaj Julije Cezar|Cezarov]] pranećak, učvrstio je svoj položaj pobjedom nad jedinim preostalim protivnikom, [[Marko Antonije|Markom Antonijem]], u bitki kod [[Akcij]]a 31. godine prije Krista.
Dotadašnji su događaji radili u njegovu korist: [[Rim]] je zbog građanskog rata bio u kaosu. Osim toga, Rim nije bio spreman prihvatiti vlast [[despot]]a.
Oktavijan je bio lukav čovjek. Prvo je raspustio vojsku i organizirao izbore. Izabran je na moćan položaj [[konzul]]a.
Godine [[27. pr. Kr.]] službeno je vratio vlast rimskom [[Rimski senat|senat]]u, te je ponudio da se odrekne svoje vojne premoći i vlasti nad [[Egipat|Egiptom]].
Ne samo da je Senat odbio njegovu ponudu, nego mu je prepustio i [[Hispanija|Hispaniju]], [[Galija (rimska provincija)|Galiju]] i [[Sirija|Siriju]].
Malo nakon toga, Senat mu je dodijelio naslov [[August]]a.
Ipak, August je znao da mu položaj konzula neće donijeti apsolutnu moć. Godine [[23. pr. Kr.]] odstupio je s tog položaja kako bi stekao druga dva.
Kao prvo, postao je [[tribun]], što mu je omogućilo da saziva senat kad god hoće i određuje predmete za raspravu.
S obzirom da je položaj tribuna tradicionalno bio vezan uz narod, Augustova je moć dodatno narasla.
Kao drugo, stekao je nove ovlasti u obliku "imperijalne" moći, što je značilo da ima vrhovnu vlast u svim pitanjima teritorijalne uprave.
Godina [[23. pr. Kr.]] obično se računa kao godina kad je August postao [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimski car]]. Ipak, više je volio građanske naslove ''Princeps'' i "Prvi građanin".
Kao car, August je hladnokrvno i efikasno uredio svoje carstvo; njegove su izuzetne sposobnosti velikim dijelom zaslužne što se Rimsko Carstvo održalo tako dugo.
Uveo je standardizirani novac i [[porez]]e; izgradio je birokratsku strukturu od [[vitez (titula)|vitezova]] i slobodnjaka (bivših robova). Vojnicima je uredio mirovine.
Bio je vješt [[propaganda|propagandist]]. Dobio je potporu rimske književnosti kad je postao pokrovitelj pjesnika [[Horacije|Horacija]], [[Livije|Livija]] i nadasve [[Vergilije|Vergilija]].
Da se svidi narodu, koristio je igre i posebne događaje koji su slavili njega i njegovu obitelj.
August je osnovao i prve profesionalne vatrogasce na svijetu, te je u Rimu uveo profesionalnu policiju.
Kao apsolutni vladar carstva, imenovao je svog nasljednika. Tako je vratio običaj koji je odbačen još pri osnutku Rimske Republike kao sramotan.
U početku je to trebao biti Marcel, sin njegove sestre, koji se oženio Augustovom kćeri Julijom. Marcel je umro [[23. pr. Kr.]] zbog trovanja hranom.
Kasniji su povjesničari tvrdili da je Marcela, kao i razne druge članove carske obitelji, otrovala Augustova žena [[Livija Drusila]], ali to su obična nagađanja.
Nakon Marcelove smrti August je dao kćer [[Marko Vipsanije Agripa|Marku Agripi]], koji mu je bio desna ruka.
Iz tog je braka poteklo petero djece, tri sina i dvije kćeri: [[Gaj Cezar]], [[Lucije Cezar]], [[Julija Mlađa]], [[Agripina Starija]] i [[Postum Agripa]] (ime "Postum" znači da je dijete rođeno nakon očeve smrti).
August je usvojio dvoje najstarije djece, čime je postalo očito da ih želi kao nasljednike. Pokazao se širokogrudnim i kao očuh, prema Livijinoj djeci iz prvog braka, [[Neron Klaudije Druz Germanik|Germaniku]] i [[Tiberije|Tiberiju]] Klaudiju, nakon što su osvojili velik dio Srednje [[Europa|Europe]].
Agripa je umro [[12. pr. Kr.]], a Livijin sin Tiberije se razveo i oženio za Agripinu udovicu. Tiberije je sudjelovao u Augustovoj tribunskoj vlasti, ali ubrzo se povukao.
Nakon što su i Gaj i Lucije umrli u ranoj dobi ([[4]]. n.e. odnosno [[2]]. n.e.), te kako mu je brat Druz umro još ranije ([[9. pr. Kr.]]), Tiberije je pozvan natrag u Rim, gdje ga je August posvojio.
August je umro [[19. kolovoza]] [[14.]] godine poslije Krista. Ubrzo ga je senat proglasio bogom i uvrstio u [[panteon]] rimskih bogova. Postum Agripa i Tiberije su proglašeni nasljednicima.
Postum, koji je tada već bio u izgnanstvu, odmah je ubijen. Ne zna se tko je zapovjedio njegovu smrt, ali Tiberije je sada imao odriješene ruke da preuzme istu vlast kakvu mu je imao očuh.
== Augustovi nasljednici: julijevci i klaudijevci ==
=== Tiberije ===
{{glavni|Tiberije}}
Prve godine Tiberijeva carevanja bile su mirne. Tiberije je učvrstio moć Rima i obogatio državnu riznicu. Ali ubrzo se zapetljao u mrežu paranoje i kleveta.
Godine [[19.]] okrivili su ga za smrt njegova nećaka, slavnog [[Germanik]]a. Godine 23. umro je njegov vlastiti sin Druz. Tiberije se sve više povlačio u sebe. Sudio je ljudima zbog izdaje i pogubljivao ih.
Vlast je prepustio [[Elije Sejan|Eliju Sejanu]], zapovjedniku straže, dok se sam povukao u vilu na otoku [[Capri]]ju 26. godine. Sejanus je revno nastavio sa smaknućima.
Nije zanemarivao ni vlastiti položaj: [[31.]] godine je proglašen konzulom zajedno s Tiberijem, te se oženio s Livilom, carevom nećakinjom.
Tada je i sam zaglavio - careva paranoja, koju je tako spretno koristio u svom interesu, okrenula se protiv njega. Sejan je iste godine osuđen na smrt zajedno sa svojim glavnim pristašama.
Progoni su se nastavili jednakom žestinom do Tiberijeve smrti [[37.]] godine.
=== Kaligula ===
{{glavni|Kaligula}}
[[Datoteka:Caligula bust.jpg|mini|Kaligula]]
U vrijeme Tiberijeve smrti, većina ljudi koji su ga mogli naslijediti bila je ubijena. Logični nasljednik (i Tiberijev izbor) bio je njegov pranećak, Germanikov sin Gaj (poznatiji kao [[Kaligula]]).
Kaligula je počeo dobro, jer je prekinuo progone i spalio ujakove zapise. Ali ubrzo je obolio. Kaligula kakvog znamo nakon 37. godine možda je imao [[padavica|padavicu]], ali svakako je izgubio razum.
Njegova je vlast ostala zapamćena po ludostima i besmislenim masakrima. Ubio ga je 41. godine zapovjednik straže, [[Kasije Hereja]].
Jedini preostali član carske obitelji bio je Tiberijev nećak, Tiberije Klaudije Druz Neron Germanik, poznatiji kao car [[Klaudije]].
=== Klaudije ===
{{glavni|Klaudije}}
Klaudije je ostao pošteđen možda zato što ga je ostatak obitelji smatrao slabićem i ludom. S druge strane, Klaudije nije bio ni [[paranoja|paranoičan]] kao ujak Tiberije ni [[ludilo|lud]] kao nećak [[Kaligula]],
pa se čak i pokazao kao sposoban car. Unaprijedio je birokraciju i pojednostavnio pravila o dobivanju građanstva i senatorske časti. Osvojio je [[Velika Britanija (otok)|Britaniju]] [[43]]. godine i dodao carstvu neke istočne pokrajine.
U Italiji je izgradio zimsku luku u Ostiji, pa se žito iz drugih dijelova carstva moglo dovoziti i po lošem vremenu.
Bio je manje uspješan kao otac obitelji. Žena [[Mesalina]] ga je varala; kad je to saznao, dao ju je smaknuti i oženio se nećakinjom, [[Agripina Mlađa|Agripinom Mlađom]].
Agripina je imala veliku moć nad njim i vjerojatno ga je ubila [[54]]. godine. Klaudije je sljedeće godine proglašen bogom. Na scenu stupa Agripinin sin Lucije Domicije, bolje znan kao [[Neron]].
=== Neron ===
{{glavni|Neron}}
Neron je u početku prepustio vlast majci i učiteljima, pogotovo Luciju Eneju [[Seneka|Seneki]]. S godinama je rasla njegova žeđ za vlašću, pa je pogubio i majku i učitelje. Tijekom Neronove vlasti izbili su ustanci i pobune po čitavom carstvu,
u [[Britanija (rimska provincija)|Britaniji]], [[Armenija|Armeniji]] i [[Judeja|Judeji]]. Ubrzo se pokazala Neronova nesposobnost, pa mu je carska straža okrenula leđa [[68]]. godine, a on je počinio samoubojstvo.
Godine [[69]]. (koja je poznata kao [[Godina četiri cara]]) izbio je građanski rat, a na prijestolju su se na brzinu izmijenili [[Galba]], [[Oton]], [[Vitelije]] i [[Vespazijan]]. Ovaj posljednji je na kraju godine učvrstio svoj carski položaj.
== Flavijevci ==
=== Vespazijan ===
{{glavni|Vespazijan}}
[[Datoteka:Vespasian_01.jpg|mini|Vespazijan]]
Vespazijan je bio izuzetno uspješan rimski general koji je dobio vlast na velikom istočnom području Rimskog Carstva. Podupirao je [[Galba|Galbine]] carske pretenzije, ali nakon Galbine smrti i sam je postao pretendent na prijestolje.
Nakon [[Oton]]ova samoubojstva, Vespazijan je uspio preoteti zimske zalihe žita i tako zauzeo dobar položaj u odnosu na suparnika Vitelija. Vespazijanovi su pristaše 20. prosinca 69. godine uspjeli zauzeti Rim.
Vitelija su ubili njegovi vlastiti vojnici, a Senat je sljedećeg dana proglasio Vespazijana carem.
Za razliku od julijevaca i klaudijevaca, Vespazijan je slabo mario za Senat. Na primjer, kao datum stupanja na vlast slavio je 1. srpnja, dan kad su ga vojnici proglasili carem, umjesto 21. prosinca, kad je Senat učinio isto.
U kasnijim godinama je čak izbacivao neposlušnike iz Senata.
Vespazijan je uspio osloboditi Rim financijskih problema u koje je zaglibio zbog Neronove raskoši i građanskih ratova. Velikim povećanjem (ponekad i udvostručenjem) poreza stvorio je višak u riznici i krenuo na velike javne projekte.
Između ostaloga, naručio je gradnju [[Koloseum]]a i izgradio [[forum]] s hramom Mira u središtu.
Uspješno je carevao provincijama, a njegovi su generali ugušili pobune u [[Sirija|Siriji]] i [[Germanija|Germaniji]]. Dapače, proširio je granice carstva u Germaniji i Britaniji. Stanovnike [[Hispanija|Hispanije]] proglasio je rimskim građanima.
Iako se carska vlast više nije smatrala nasljednom, Vespazijan je inzistirao da ga naslijede njegovi sinovi [[Tit Flavije]] i [[Domicijan]]. Tit, koji je postigao ratne uspjehe početkom očeve vladavine, činio se glavnim kandidatom,
dok je Domicijan bio hirovitiji i neodgovorniji. Tit se pridružio ocu kao [[cenzor]] i konzul, te mu je pomogao da preustroji senatorsku čast. Vespazijan je umro [[79]]. godine, a Tit je odmah proglašen carem.
=== Tit ===
{{glavni|Tit Flavije}}
Titovu kratku vladavinu obilježile su nesreće: 79. godine je [[Vezuv]] zatrpao [[Pompeji|Pompeje]], a 80. godine je požar poharao Rim. Ipak, Tit je bio vrlo darežljiv u obnovi, pa je postao omiljen u narodu.
Ponosio se radom na golemom amfiteatru koji je započeo njegov otac. [[Koloseum]] još nije bio ni dovršen kad ga je Tit otvorio 80. godine raskošnom predstavom sa stotinu [[gladijator]]a, koja je trajala stotinu dana.
Zgrada je dovršena tek pod Domicijanom. Tit je umro [[81]]. u 41. godini; govorkalo se da ga je ubio brat.
=== Domicijan ===
{{glavni|Domicijan}}
[[Datoteka:RomanEmpire 117.svg|mini|400px|desno|Rimsko Carstvo 117. godine]]
Domicijan nije održao bratov i očev ugled. Iako su njegove zločine možda preuveličale kasnije generacije, sigurno je da nije htio dijeliti vlast. Već i prije Domicijana se uobičajilo da car istovremeno
drži mnogo položaja ustanovljenih u vrijeme [[Rimska Republika|republike]] (na primjer, položaje [[cenzor]]a i [[tribun]]a), ali te položaje su mogli imati i drugi političari.
Domicijan je htio sve položaje samo za sebe, čime je pobudio neprijateljstvo Senata i naroda.
== Povjesničari u doba carstva ==
[[Datoteka:Map of the Roman Empire at its height.svg|mini|desno|300px|Rimsko Carstvo na svom vrhuncu.]]
==== Latinski jezik ====
:[[Livije]] - napisao je povijest [[Rimska Republika|Rimske Republike]], ali pisao je u doba [[August]]a
:[[Svetonije]]
:[[Tacit]]
:[[Amijan Marcelin]]
==== Grčki jezik ====
:[[Euzebije Cezarejski]]
:[[Sozomen]]
== Književnici u doba carstva ==
:[[Apulej]]
:[[Aurelije Augustin]]
:[[Horacije]]
:[[Juvenal]]
:[[Ovidije]]
:[[Petronije]]
:[[Vergilije]]
== Unutrašnje poveznice ==
* [[Slavni Rimljani]]
{{Rimski imperij}}
[[Kategorija:Antičke države]]
[[Kategorija:Stari Rim]]
[[Kategorija:Carstva]]
[[cs:Starověký Řím#Císařství]]
| 