Razlika između inačica stranice »Dvorac Pejačević u Virovitici«

Dvorac Pejačević nalazi se u središtu [[Virovitica|Virovitice]]. Jedan je od niza [[Slavonija|slavonskih]] dvoraca znamenite plemićke obitelji [[Pejačevići|Pejačević]], koja je upravo po ovom svom vlastelinstvu dobila plemićki naslov "Pejačevići Virovitički".
Dvorac je izgrađen između [[1800.|1800.]] i [[1804.|1804.]] godine prema nacrtima [[Beč|bečkog]] arhitekta N. Rotha. Antun I. (III.) umire tijekom izgradnje, [[1802.|1802.]] godine, a za njegovu su smrt ondašnji stanovnici govorili ''da mora umrijeti prije završetka gradnje onaj tko se latio tako velikog posla''.<ref name="Brešić"> Brešić, V. ''Knjiga o Virovitici'', Mikešland, Virovitica, 1999., str.61</ref> Dvorac je izgrađen za njegova sina, Antuna II (IV.). Pejačevića, a sredinom 19. stoljeća Antun III. (V.) Pejačević prodaje ga njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg-Lippe, u čijem je vlasništvu do [[1911.|1911.]] godine kada ga kupuje grof Ivan Drašković, koji ga zajedno s parkom prodaje gradu Virovitici [[1930.|1930.]] godine te je od tada u službi grada. Obitelji Pejačević i Schaumburg – Lippe ostavile su osobit trag u povijesti vlastelinstva i dvorca u Virovitici. Izvorna namjena dvorca kao sjedišta vlastelina prestala je nakon odlaska knezova Schaumburg – Lippe, iako je grof Drašković koristio dvorac neko vrijeme, u njemu se više nikada nije odvijao život vlastelinske obitelji.
Otkako je izgrađen, dvorac je doživio promjene zbog načina korištenja i potreba novih vlasnika. Tako je već s dolaskom obitelji Schaumburg – Lippe imanje znatno uvećano i doživljava svoj najveći gospodarski uspon. Čest je podatak kako je obitelj Schaumburg – Lippe nadogradila prvi kat, ali istraživanja su pokazala kako je dvorac ipak dio jedinstvene graditeljske zamisli – cjelovito autorsko djelo.<ref name="Vtc-projekt"> Vtc-projekt. d.o.o, ''Studija zaštite i obnova gradskog parka u Virovitici'', Virovitica, 1989.</ref> Skromni podaci svjedoče da je nakon izgradnje [[1831.|1831.]] godine dvorac imao 38 soba, a da ga već [[1842.|1842.]] godine knezovi Schaumburg – Lippe preuređuju za vlastite potrebe stanovanja i upravljanja vlastelinstvom, uređuju prvi kat za stanovanje i obnavljaju park oko dvorca. Nekoliko godina kasnije (1848. godine) dvorac je preuređen za dolazak bana [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]]. Nakon što je postao vlasništvo grada, došlo je do niza pregradnji. Za potrebe gradskih ureda pregrađene su velike sobe, mijenjala su se vrata, postavljali novi prozori te na zidove nanosili slojevi raznih boja. Godine [[1984.|1984.]] dvorac postaje muzejski prostor, miču se drvene pregradnje tako da današnji tlocrt i raspored odgovara izvornome. Fasade su restaurirane i u cijelosti su nova struktura, ali rekonstruirana prema originalnom modelu.<ref name="Vtc-projekt"/> Za razliku od dvorca, čiji se izgled danas pokušava približiti izvornome te je tako u dobrom građevnom stanju, izgradnja kupališta [[1942.|1942.]] godine te njegova obnova [[1990.|1990.]]1990. godine narušila je u potpunosti povijesnu sliku parka, osiromašila doživljaj dvorca i narušila identitet povijesne jezgre grada.
 
==Opis građevine==
Anonimni suradnik