Razlika između inačica stranice »Budimir Lončar«

Dodano 3.288 bajtova ,  prije 2 godine
2006-2019
(2006-2019)
Za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskog rata]] živio i radio je u [[New York]]u.
 
Engleska povjesničarka [[Carol Hodge]] u knjizi "''Britain and the Balkans''" (Britanija i Balkan), navodi da se Budimir Lončar zalagao za embargo na uvoz oružja u doba kada je agresorska [[JNA|Jugoslavenska narodna armija]] imala ogroman arsenal oružja, čemu se Hrvatska tada zbog nedostatne opremljenosti nije mogla oduprijeti. Tada je uveden [[embargo]] na isporuku oružja kao jedna od glavnih poluga politike međunarodne zajednice i onemogućen svaki značajniji pokušaj Hrvatske kao i [[BiH]] na pravo na samoobranu.<ref name="advi">http://books.google.de/books?id=7ywz66COjPAC&pg=PA25&lpg=PA25&dq=carol+hodge+Britain+and+the+Balkans+embargo&source=bl&ots=M4krxh1v70&sig=CVTtMOWd4wv9r2tZfiMkmHahZz8&hl=de&ei=ctK_TaPzHsrrsgb2tpTDBQ&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=1&ved=0CCIQ6AEwAA#v=onepage&q&f=false Britain and the Balkans: 1991 until the present by Carole Hodge</ref>
by Carole Hodge</ref>
 
U Hrvatskoj je javnosti ova informacija postala šire poznata nakon članka objavljenog 2006. u Večernjem listu pod imenom "Lončar '91. osudio Hrvatsku na smrt". U članku se navodi: ''Lončar nalaže Vladislavu Jovanoviću, Miloševićevu čovjeku u UN, da pošalje pismo Vijeću sigurnosti, a potom i sam daje izjavu pred VS, tražeći uvođenje embarga.''<ref>https://www.vecernji.hr/vijesti/loncar-91-osudio-hrvatsku-na-smrt-823828 objavljeno 24. rujna 2006., pristupljeno 6. veljače 2019.</ref>
== Osude ==
 
[[Hrvatsko nacionalno etičko sudište]] sudište optužilo [[etika|etički]] osudilo Budimira Lončara 31. listopada 2015 zbog [[veleizdaja|veleizdaje]] Hrvatskih nacionlnih interesa.<ref name=":0">Hrvatsko žrtvoslovno društvo, ''Hrvatske veleizdaje II'', ([[Hrvatsko žrtvoslovno društvo]], 2015), Str. 88 - 97, ''ISBN 978-953-7817-07-7''.</ref>
Četiri godine kasnije, 2010. Zvonimir Despot iznosi dodatnu potvrdu negativne uloge Lončara citirajući zaključak [[Vlade demokratskog jedinstva|Vlade demokratskog jedinstva]] od 27. rujna 1991.:
 
''Vlada Republike Hrvatske ocjenjuje da savezni sekretar za vanjske poslove gospodin Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku podjednake odgovornosti za jugoslavensku krizu izjednačavajući agresore Republiku Srbiju i JA i napadnutu Republiku Hrvatsku. Takvi pristrani stavovi gospodina Lončara kulminirali su njegovim nastupom na sjednici Vijeća sigurnosti s porukama o jednakoj krivici i ‘zajedničkoj nesreći hrvatskog i srpskog naroda instrumentaliziranih na tako žalostan način od strane uzajamno isključivih političkih opcija’. Neprihvatljivo je i žalosno da stanje u Jugoslaviji i napadnutoj Hrvatskoj bolje od gospodina Lončara poznaju, razumiju i tumače diplomati stranih zemalja što je posebno došlo do izražaja u nastupu američkog državnog sekretara gospodina Jamesa Bakera na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. U skladu s izraženim ocjenama Vlada RH odriče pravo saveznom sekretaru vanjskih poslova gospodinu Budimiru Lončaru da djeluje i nastupa i u ime Republike Hrvatske.''<ref>https://www.vecernji.hr/pokret-za-jugoslaviju-137925 objavljeno 9. svibnja 2010., pristupljeno 6. veljače 2019.</ref>
 
Ove se informacije publiciraju u najčitanijim dnevnim novinama u Hrvatskoj u vrijeme dok je Lončar savjetnik [[Stjepan Mesić|Stjepana Mesića]], što mu očito nije naškodilo, jer ga je [[Ivo Josipović]] također zadržao na Pantovčaku.
 
U Jutarnjem listu [[Drago Hedl]] 2015. objavljuje veliki intervju s Lončarom, u kojem se tvrdi da je embargo navodno bio na korist Hrvatskoj, te to potkrepljuje time što se susretao s Franjom Tuđmanom. <ref>https://www.jutarnji.hr/vijesti/ekskluzivna-ispovijest-budimira-loncara-91-za-jutarnji-mojih-50-godina-prijateljstva-s-franjom-tudmanom/381940/ objavljeno 3. svibnja 2015., pristupljeno 6. veljače 2019.</ref> Predsjednik Tuđman imao je sastanke i s Miloševićem i drugim visokim dužnosnicima i diplomatima, sastanci s Lončarom ne dokazuju korist ili štetu Hrvatskoj od embarga na uvoz oružja. Također, nema objašnjenja zaključka Vlade iz 1991. godine.
 
Dodatne osude za Lončarovo djelovanje 1991. dolaze 2015. od [[Hrvatsko nacionalno etičko sudište|HNES-a]], sudištekoje ga je optužilo i [[etika|etički]] osudilo Budimira Lončara 31. listopada 2015. zbog [[veleizdaja|veleizdaje]] Hrvatskihhrvatskih nacionlnihnacionalnih interesa.<ref name=":0">Hrvatsko žrtvoslovno društvo, ''Hrvatske veleizdaje II'', ([[Hrvatsko žrtvoslovno društvo]], 2015), Str. 88 - 97, ''ISBN 978-953-7817-07-7''.</ref>
 
Nove optužbe dolaze 2019. godine, ovaj put za aktivnosti iz 1945. godine:
''dokumente s potpisom poslijeratnog šefa zadarske Ozne Budimira Lončara, iz kojih je jasno vidljivo da je mnoge Hrvate iz Dalmacije poslao pred prijeki sud ili na robiju.''<ref>https://narod.hr/hrvatska/vdeo-ispovijest-ive-versica-iz-zadra-budimir-loncar-na-robiju-je-strpao-mog-strica-antu-a-oca-simu-udba-je-likvidirala-u-njemackoj-72 objavljeno 7. veljače 2019., pristupljeno 7. veljače 2019.</ref>
 
== Vanjske poveznice ==