Diplomacija: razlika između inačica

Dodano 13 bajtova ,  prije 3 godine
pravopis
(pravopis)
(pravopis)
Diplomacija je, prije svega, oblik [[država|državne]] djelatnosti usmjeren na odnose s drugim zemljama i međunarodnim sudionicima. Isti pojam označava i cjelokupnu državnu strukturu koja služi za predstavljanje vlastite zemlje u svijetu i za održavanje službenih odnosa s drugim subjektima međunarodnih odnosa. Sastavni su dijelovi te strukture, gotovo u svakoj zemlji, [[ministarstvo vanjskih poslova]] te diplomatsko-konzularna predstavništva.
 
Diplomacija u subjektivnom smislu označava sposobnost, [[znanje]], vještinu, metodu komuniciranja, održavanja međunarodnih odnosa, pregovaranja, rješavanja konfliktnih situacija. To su karakteristike koje treba posjedovati diplomat, odnosno osoba čija je profesija, karijera, odnosno struka, predstavljanje države u međunarodnim odnosima. Profesija kojom se bave [[diplomat]]i naziva se diplomacijom.
 
I na kraju, diplomacija je [[znanost]] koja proučava i podučava o relevantnim pitanjima u međunarodnim odnosima i vođenju vanjske politke. Kao znanost ona je kompilacija raznih znanstvenih područja prije svega [[Politika|politike]], ali i [[povijest]]i, [[zemljopis]]a, [[Pravo|prava]], [[Ekonomija|ekonomije]] i drugih.
 
Riječ "diplomacija" potječe od [[grčki|grčke]] riječi ''[[diploma]]'', koja je prvotno označavala dvostruko presavijenu ispravu koja je služila kao dokaz završenog studija. Kasnija je riječ poprimila druga, šira značenja, a označavala je službene dokumente (između ostalog sporazume između vladara). Riječ ''[[diplomatie]]'' skovana je, prema nekim izvorima, u [[Francuska|Francuskoj]] u [[18. stoljeće|18. stoljeću]], odkud se proširila i u druge [[Europa|europske]] jezike.
 
==Funkcija diplomacije i područja diplomatskih aktivnosti==
 
Osnovna funkcija diplomacije je predstavljanje svoje države u inozemstvu i promicanje njezinih interesa i ciljeva. Ona je zadužena da kao instrument provodi vanjsku politiku koju utvrđuju tijela državne vlasti ([[državni poglavar]], [[vlada]], [[parlament]] ili druga [[ustav]]om određena tijela), a putem njih grupa koja drži vlast u svojim rukama. Provođenje vanjske politike i održavanje međunarodnih odnosa s drugim subjektima ([[država]]ma, [[međunarodna organizacija|međunarodnim organizacijama]] i sl.) podrazumijeva i razvoj specifičnih metoda (između ostalog tu spada i [[diplomatski protokol]]) te aparata koji će obavljatobavljati tu djelatnost (tzv. služba vanjskih poslova). Jednostavno definirano, zadaće diplomacije su: predstavljati i, zastupati, štititi i obavještavati svoju zemlju, pregovarati.
 
Gledajući kroz povijest, može se reći da su razvitak međunarodnih odnosa, promicanje položaja vlastite države, i sprečavanje rataratova, najvažnije aktivnosti diplomacije. Osim tradicionalnih političkih, u diplomatske aktivnosti spadaju i gospodarski, kulturni, znanstveni, vojni i drugi odnosi. Suvremena diplomacija, osim tradicionalnih zadaća, bavi se i problemima ljudskih prava, nezakonitih migracija, i zaštite okoliša,. sudjelujeSudjeluje u borbi protiv [[terorizam|terorizma]] i organiziranog kriminala, bavi se promicanjem i jačanjem [[demokracija|demokracije]], ali i postizanjem sveopćeg napretka (poitičkog, gospodarkog, kulturnog, znanstvenog).
==Povijesni razvoj==
[[Datoteka:CongressVienna.jpg|mini|240px|"Bečki kongres", Jean-Baptiste Isabey ([[1819.]])]]
 
U svojoj dugoj povijesti diplomacija je prolazila kroz različite promjene. Dokazi o savezima, te mirovnim i drugim sporazumima zabilježeni su na najstarijim povijesnim spomenicima i pisanhpisanim tragovatragovima.
 
[[Stara Grčka|Antička Grčka]] bila je pogodna, zbog svoje podijeljenosti na brojne gradove-države, za razvoj diplomatskih odnosa. Grčki su gradovi-države međusobno slali izaslanike u diplomatske misije kojikoje su bilibile prihvaćeniprihvaćene i tretiranitretirane s dužnom i protokolarnom pažnjom. [[Rimljani]] su također poštovali strane izaslanke, te im davali određenu zaštitu i povlastice, ali su takav tretman tražili i za svoje izaslanike (''[[fetiales]]'') kod stranih vladara. Međutim, do razvoja diplomacije dolazi tek u kasnijem razdoblju [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] (jer su do tada svi dijelovi europskog i mediteranskog prostora bili u sastavu Carstva, pa su se i odnosi smatrali unutrašnjim pitanjem), naročito nakon njegove podjele [[395.]] godine na Istočno i Zapadno, odnosno u doba [[Bizantsko Carstvo|Bizantskog Carstva]]. Održavanje diplomatskih odnosa i slanje izaslanika kod drugih vladara učestalo je i između drevnih indijskih država, ali i između država poput [[Sirija|Sirije]], [[Egipat|Egipta]], [[Kina|Kine]]. [[Arapi|Arapski]] vladari također šalju svoje izaslanike. Za razdoblje starog i srednje vijeka karakteristična je privremena ili "''[[ad hoc]]''" diplomacija.
 
Prvi pravi počeci diplomacije javljaju se tek u doba [[renesansa|renesanse]], razvitkom ustanove stalne diplomacije, kada [[Venecija]], [[Milano]], [[Toskana]], [[Firenca]] i drugi [[Italija|talijanski]] gradovi uvode imenovanje diplomatskih predstavnika. Tijekom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] stvara se diplomacija kao stalna djelatnost, a ne kao dotadašnje povremeno slanje i primanje izaslanika. Stalni dipomatski predstavnici imaju jasna naznačena prava i dužnosti, uz utvrđenje pravila njihovog djelovnja.
23

uređivanja