Diplomacija: Razlika između inačica

Nema promjene veličine ,  prije 3 godine
poveznica
(pravopis)
(poveznica)
U svojoj dugoj povijesti diplomacija je prolazila kroz različite promjene. Dokazi o savezima, te mirovnim i drugim sporazumima zabilježeni su na najstarijim povijesnim spomenicima i pisanim tragovima.
 
[[Stara Grčka|Antička Grčka]] bila je pogodna, zbog svoje podijeljenosti na brojne gradove-države, za razvoj diplomatskih odnosa. Grčki su gradovi-države međusobno slali izaslanike u diplomatske misije koje su bile prihvaćene i tretirane s dužnom i protokolarnom pažnjom. [[Rimljani]] su također poštovali strane izaslanke, te im davali određenu zaštitu i povlastice, ali su takav tretman tražili i za svoje izaslanike (''[[fetialesfetial]]es'') kod stranih vladara. Međutim, do razvoja diplomacije dolazi tek u kasnijem razdoblju [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] (jer su do tada svi dijelovi europskog i mediteranskog prostora bili u sastavu Carstva, pa su se odnosi smatrali unutrašnjim pitanjem), naročito nakon njegove podjele [[395.]] godine na Istočno i Zapadno, odnosno u doba [[Bizantsko Carstvo|Bizantskog Carstva]]. Održavanje diplomatskih odnosa i slanje izaslanika kod drugih vladara učestalo je i između drevnih indijskih država, ali i između država poput [[Sirija|Sirije]], [[Egipat|Egipta]], [[Kina|Kine]]. [[Arapi|Arapski]] vladari također šalju svoje izaslanike. Za razdoblje starog i srednje vijeka karakteristična je privremena ili "''[[ad hoc]]''" diplomacija.
 
Prvi pravi počeci diplomacije javljaju se tek u doba [[renesansa|renesanse]], razvitkom ustanove stalne diplomacije, kada [[Venecija]], [[Milano]], [[Toskana]], [[Firenca]] i drugi [[Italija|talijanski]] gradovi uvode imenovanje diplomatskih predstavnika. Tijekom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] stvara se diplomacija kao stalna djelatnost, a ne kao dotadašnje povremeno slanje i primanje izaslanika. Stalni dipomatski predstavnici imaju jasna naznačena prava i dužnosti, uz utvrđenje pravila njihovog djelovnja.
23

uređivanja