Otvori glavni izbornik

Promjene

bez sažetka
[[Datoteka:Coa fam ITA bobali.jpg|mini|desno|250px|Grb obitelji Bobaljević.]]
'''Sabo Bobaljević Mišetić Glušac''' (tal. Savino de Bobali) ([[Dubrovnik]], [[1529.]] ili [[1530.]] – [[Ston]] ili Dubrovnik, [[1585.]]), hrvatski [[Renesansa|renesansni]] pjesnik, [[manirizam|manirist]].
 
Bio je potomak stare dubrovačke obitelji. Zvan je ''Glušac'' (tal. Sordo), jer je izgubio sluh. Vrlo buran život vodio je između državne službe, zatvora i progonstva. Imao je široku književnu izobrazbu, družio se s piscima svojeg vremena i osnovao je t.zv. [[Akademija složnijeh|Akademiju složnijeh]]. Pisao je na talijanskome i hrvatskome jeziku. Talijanski mu je [[kanconijer]] tiskan u [[Mletci]]ma [[1589.]], dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno. Liriku mu obilježavaju uobičajene [[petrarkizam|petrarkistički]] oblici i teme, kao i motivi iz vlastitoga životnog iskustva. Pisao je [[sonet]]e, [[kancona|kancone]] i [[madrigal]]e. Tematski su pjesme bile [[ljubavna pjesma|ljubavne]]. Djelo ''Arijadna u odiljenju Tezeja'' je plač. Prepjevao je [[Torquato Tasso|Tassov]] ''Amor fuggitivo''.
 
Mišetić je bio [[posjed]]nik [[zemljišne knjige|zemljišta]], a neko vrijeme i [[kaštelan]] stonske utvrde [[Pozvizd]].
[[Kategorija:Hrvatski prevoditelji]]
[[Kategorija:Životopisi, Dubrovnik]]
[[Kategorija:Ston]]