Bitka za Zavrtaljku: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Ceha (razgovor | doprinosi)
Ceha (razgovor | doprinosi)
Redak 15:
== Strateška situacija ==
 
[[Datoteka:Bosniak-Croat_war.png|mini|[[Bošnjačko-hrvatski_sukob|Bošnjačko-hrvatski sukob]], Zavrtaljka je tamnoplavo područje u općini [[Kiseljak]], jedna od pobjeda koji je doveo do hrvatske pobjede u ratu i bošnjačkog prihvačanja [[Federacija Bosne i Hercegovine|hrvatsko-bošnjačke federacije]] i konfederacije s RH ]]
Narod u Hercegovini, Kiseljaku i drugdje nije rado primio potpisivanje Washingtonskog sporazuma. Iako je to značilo primirje, to nije značilo povratak izbjeglih i prognanih Hrvata. S obzirom na velike uspjehe HVO-a i da je HVO-u krajem 1993. i početkom 1994. stiglo veliko pojačanje, to je bilo zaustavljanje povratka izgubljenog. Konačno su se stvorili uvjeti probijanja do Lašvanske doline. Osim uspjeha na lepeničko-lašvanskom bojištu, uskopaljska bojišnica dobro je stajala i samo je visoka politika zaustavljala Hrvate od ušetavanja iz Uskoplja u Gornji Vakuf. Konsolidacija odsječenih hrvatskih enklava, izgubljeni momentum bošnjačkih snaga, krajnje loše stanje prehrane, sve slabije zalihe streljiva i ljudstva unatoč pomoći unprofora koji je krijumčario oružje i bošnjačke vojnike, pad morala zbog niza poraza, najavljivalo je skori hrvatski plimni val i velike gubitke teritorija. Gornji Vakuf (bošnjački dio Uskoplja) držala je samo politika, zastave HVO već su bile pred Fojnicom. Iminentan je bio hrvatski prolazak dalje. Visoko motivirani izgnani Hrvati koji su željeli povratak svojim domovima spremno su čekali pokret ka krajevima odakle su ih protjerali nezahvalni saveznici koji su ih izdali. Srbi su gubili strpljenje. Nerazumna agresivna politika bošnjačkog vodstva prema Hrvatima obijala im se o glavu. Osvojeni teritoriji bili su mjehur od sapunice i prijetilo je da se ta nerealna osvajanja rasprsnu. S više je strana dolazila opasnost. Izvjesno je bilo da će dogovor sa Srbima propasti i da će Srbi krenuti gdje su mirovali. Eliminacijom bošnjačkog dijela Uskoplja HVO-u je davala mogućnost preusmjeriti snage odatle ka Bugojnu, kamo su brojni prognani Hrvati čekali povratak, a s druge strane Srbi su mogli svaki tren krenuti iz obližnjih Donjeg Vakufa i Kupresa te je Bošnjacima prijetilo okruženje. Hrvati su bili motivirani za povratak u Travnik, dok su Srbi se svaki tren mogli aktivirati s Vlašića i tamo je prijetilo okruženje. Konsolidiranje i iminentno spajanje hrvatskih enklava stvaralo je mogućnost da etnički očišćena Zenica postane bojištem, kamo su se mnogi Hrvati i Srbi htjeli vratiti. Na istočnohercegovačkom ratištu predomišljanje Srba prestavljalo bi lako eliminiranje tankoga bošnjačkog klin s istočne strane Neretve koji je opstajao tek zbog dogovora sa Srbima, i da Srbi opkole i uđu u istočni Mostar. Situacija je natjerala bošnjačko vodstvo na prekid napadnih djelovanja, sjedanje za pregovarački stol i brzo potpisivanje primirja.