Razlika između inačica stranice »Crkva sv. Križa u Subotici«

bez sažetka
Nalazi se na uglu ulica 27. marta i Ferenca Szépa (pored Pravoslavnog groblja, blizu [[Dudova šuma (Subotica)|Dudove šume]]) (46° 6' 35.7366" sjeverne zemljopisne širine, 19° 39' 31.5642" istočne zemljopisne širine). Preživjela je [[bombardiranje Subotice 1944.]] te socijalističke zahvate 1950-ih i 1960-ih kad je srušen velik dio zadužbine [[Marija Vojnić Tošinica|Marije Vojnić Tošinice]]. Opstala je do danas.
 
U [[kripta|kripti]] ispod crkve nalazi se Marijino posljednje počivalište i posljednje počivalište njenih najbližih srodnika. Po njenu nalogu iz oporuke, s [[Bajsko groblje (Subotica)|Bajskog]] su groblja preneseni ostatci njenih roditelja, braće i sestara (ako u svome životu sama ne stigne to napraviti), te je izrazila želju da se ondje pokopaju njeni posmrtni ostatci i njena supruga Teodora, umrlog 1893. godine. Prema istraživanjima povjesničara [[Mirko Grlica|Mirka Grlice]], plan za tu kapelu projektirao je građevinski inženjer [[Géza Kocka]], o čemu su pisale [[Subotičke novine]] od 12. kolovoza 1894. godine. Radovi su zgotovljeni postavljanjem križa na toranj 6. listopada 1894. godine. Proljeća sljedeće godine sastavila je oporuku. Osim što je ostavila imovinu (vrijednu milijun kruna, [[Neven (Subotica)|Neven]], 5/1904.), obvezala je župu da na Dan mrtvih služi misu za pokojne članove iz obitelji [[Vojnić od Bajše]].
 
Ovo je bio [[vinogradar]]ski kraj. Od župe sv. Petra 1933. je godine ovdje napravljena [[vikarija]], iste godine kad je ova crkva predana bogoslužju. Uz crkvu se nalazila [[župna kuća]] koja je srušena, a 1934. uz crkvu je podignut [[župni stan]] te osnovana samostalna župa sv. Križa 1956. godine.
249

uređivanja