Bleiburška tragedija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Gramatičke greske
Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
Redak 1:
[[Datoteka:Bleiburg zarobljenici.jpg|mini|300px|Zarobljenici na Bleiburgu]]
'''Pokolj u Bleiburgu''' je [[ratniizmišljeni zločin]] i [[zločin protiv čovječnosti]]događaj kojeg je navodni počinila [[Jugoslavenska narodnajugoslavenska armija|Jugoslavenska armija]]. Početak ove tragedije se navodno dogodio se [[15. svibnja]] [[1945]]. kada su se [[Hrvatske oružane snage|Hrvatska vojska]] i civili počeli povlačiti (vidi članak [[svibanjska katastrofa]]) prema Britanskoj vojsci kod [[Bleiburg (grad)|Bleiburga]] u austrijskog pokrajini [[Koruška (austrijska savezna država)|Koruškoj]]. Britanci su međutim odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji. Desetak tisuća zarobljenika Britanci su privremeno smjestili u logor što su ga bili osnovali u mjestu Viktringu: međutim su i oni poslije predani Jugoslavenskoj armiji (JA) i skoro svi pobijeni.
 
Prema izvještaju štaba 12. divizije JA sačinjenom odmah nakon događaja, 15. svibnja se na Bleiburgu predalo 93.000 "neprijateljskih vojnika", a njih 27 (ne 27 tisuća: 27 vojnika) je ubijeno. Prema kazivanju partizanskih časnika koji su sudjelovali u događajima na Bleiburgu i koje zapisuje slovenski književnik France Strle u svojoj knjizi iz 1977. godine, međutim, na dio "neprijatelja" koji u 20 - minutnom roku koji su im ostavili Britanci nisu istaknuli bijele zastave - a koje se "neprijateljsko" ljudstvo u velikoj masi nalazilo ispod brežuljaka koje su zaposjeli partizani, otvorena je iz mitraljeza vatra u trajanju od 15 do 20 minuta; očevici, čije iskaze prenosi Strle, nazivaju rezultat te mitraljeske paljbe "masakrom". Podatke o broju žrtava tog masakra Strle ne iznosi.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62389 Razmišljanja o broju pogubljenih i stradalih na Bleiburgu i križnom putu], Martina Grahek Ravančić, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3 Prosinac 2008., str. 856-857</ref>