Holokaust: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
-od strane
Redak 52:
Uspjeh vojnog pohoda na [[SSSR]] potakao je naciste na odluku, da se umjesto ranije planirane deportacije na istok provede "konačno rješenje židovsko pitanja", tj. fizička likvidacija svih Židova u Europi. Plan je na tajnoj konferenciji u Berlin-Wannseeu [[20. siječnja]] [[1942]]., ([[Konferencija u Wanseeu]]) izložio SS-Obergruppenführer '''Reinhard Heyndrich''', šef Sigurnosne policije i Sigurnosne službe. On je bio osobno od [[Adolf Hitler|Hitlera]] ovlašten da provede taj plan; svim državnim službama bilo je naređeno, da sudjeluju u istrebljenju pod vodstvom [[SS]]-a. Određeno je da svi nesposobni za rad trebaju biti odmah ubijeni, a drugi odvedeni na prisilni rad pod minimalnim životnim uvjetima sve, dok ne umru od iscrpljenosti. Kao oblik masovnih likvidacija naređeno je ubijanje [[plin]]om i strijeljanje. Nakon Heyndrichove pogibije (u atentatu u [[Češka|Češkoj]]) provođenje plana preuzeo je [[Adolf Eichmann]].
 
Na temelju te odluke osnovani su posebni [[koncentracijski logori]] te logori smrti. Dok su u koncentracijskim (sabirnim) logorima zatvorenici radili, jedina funkcija logora smrti je bilo sustavno istrebljivanje zatvorenika, najčešće uz pomoć visoko sofisticirane organizacije (primjerice, postojale su jedinice zatvorenika koje bi se brinule da krematorij neprekidno pali leševe). Logori smrti osnivani su ponajviše na području okupirane [[Poljska|Poljske]]: [[Auschwitz]] (Oswiencim), Birkenau (Brzezinka), Treblinka, Mauthausen, Majdanek, Sobibor, Izbica i drugi. Kada je sovjetska vojska tijekom 1944., zaposjela Poljsku, likvidacije su nastavljene u logorima na njemačkom tlu: Dachau, Bergen-Belsen i Buchenwald. U rujnu 1944., [[Heinrich Himmler]] izdaje naređenje, da se prestane s likvidacijama. Međutim, do oslobađanja odlogora stranekoje Saveznikasu izveli Saveznici, još su desetine tisuća umrle u logorima od gladi i zaraza.
[[Datoteka:Flag Schutzstaffel.svg|mini|lijevo|200px|Znak [[SS]]-a]]
Dio deportiranih, najčešće žene, djeca i starci, pri dolasku u logore je odmah ubijen, dok je dio privremeno ostavljen na [[život]]u kao robovska radna snaga; dio bi umro od iscprljenosti, a ostali su kasnije također ubijeni. U prvo su vrijeme žrtve, ukoliko ih nisu strijeljali na stotine i tisuće, ubijane pomoću ispušnih plinova [[kamion]]a u vožnji: pedesetak bi bilo nabijeno u hermetički zatvoren prostor u koji je bila prespojena ispušna cijev, tako da bi se svi pogušili. Kasnije je masovno ubijanje usavršeno: tvrka DEGESCH – ''Njemačko društvo za borbu protiv štetočina'' – isporučivala je brzodjelujući plin [[ciklon-B]]. Pomoću ovog plina krvnici iz [[SS]]-a organizirali su "racionalno" masovno ubijanje u željezničkim vagonima ili u prostorijama kamufliranim kao kupaonice s tuševima. To je omogućavalo da se prevarene žrtve same svuku pa su im tako oduzete i odjeća i razne sitnice, koje su još posjedovali. Nakon smrti, prije bacanja u peći za spaljivanje, čupani su zlatni [[zubi]]. Od zubnih proteza, nakita i prstenja dobiveno je 17 tona [[zlato|zlata]].
Redak 160:
 
== Posljedice ==
Holokaust je iza sebe ostavio trajne posljedice. Računa se da je u njemu ubijeno 5.,29 do 6 milijuna [http://www1.yadvashem.org/about_holocaust/faqs/answers/faq_3.html] Židova, odnosno trećina svih Židova koji su prije rata živjeli u [[svijet]]u. Demografska slika u [[Europa|Europi]] se bitno promijenila, pogotovo u Istočnoj i Srednjoj Europi, gdje su židovske zajednice prestale postojati. Najveći dio preživjelih je odlučio emigrirati u [[SAD]], odnosno u [[Palestina|Palestinu]], gdje je stvorena židovska nacionalna država [[Izrael]].
 
[[Romi]] su druga grupa koja je bila objekt [[genocid]]a. Broj njihovih žrtava teško je procijeniti: iznose se brojke između 220.000 i 800.000, što iznosi između četvrtine i polovice njihovog ukupnog broja u Europi.
Redak 166:
Sa svim drugim grupama koje su sustavno istrebljivane, broj žrtava holokausta (u širem smislu riječi, ne uključujući samo Židove) obično se procjenjuje na devet do 11 milijuna, iako neke procjene idu i do 26 milijuna.
 
Slično kao i [[prviPrvi svjetski rat]], Holokaust je predstavljao veliki šok za tadašnju zapadnu civilizaciju. Mnogi su se teško mirili s time da je ubijanje u takvom opsegu i s takvom razinom bešćutnosti moguće u [[20. stoljeće|20. stoljeću]], pogotovo kada dolazije odizvršeno straneu tako naprednenaprednoj, prosvijećeneprosvijećenoj i civiliziraneciviliziranoj državedržavi kao što je [[Njemačka]]. Još se teže bilo pomiriti s činjenicom, da su u svrhu tog projekta korištena najmodernija dostignuća [[znanost]]i.
 
Zato se Holokaust često opisuje kao jedinstveni događaj u svjetskoj povijesti, odnosno odgovornost za njega se pripisuje ograničenom broju ljudi – najčešće samom [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] i uskom krugu njegovih pristaša – i specifičnom spletu okolnosti za koje je malo vjerojatno, da će se ikada ponoviti. Iznose se međutim i teze da Holokaust ne bi bio moguć, barem ne u tako masovnom opsegu, da nacisti nisu uživali prešutnu ili otvorenu podršku nežidovskog stanovništva, čak i u okupiranim zemljama poput [[Poljska|Poljske]], motiviranu pohlepom i otvorenim ili latentnim [[Antisemitizam|antisemitizmom]].