Arhitektura neoklasicizma: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
uklanjanje izmjene 4728073 suradnika Ante Vranković (razgovor)
Nema sažetka uređivanja
Redak 17:
[[Ange-Jacques Gabriel]] [[1761]]. u [[Dvorac Versailles|Versaillesu]] za [[Luj XV., kralj Francuske|Luja XV.]] projektira ''Petit Trianon'' (Mali Trianon), kao protutežu baroknoj viziji dvorskog života - mjesto gdje se kralj sa svojom ljubavnicom povlači u promatranje pastoralnog života obližnje farme. Ova odlično proporcionirana prizma isključivo ravnih linija oblikovanja potpuno odudara od barkone pompoznosti i oslanja se na suptilnost i sudržanost. Ne ulazi u prostor kao dominanta već ga upotpunjava, uklapa se u prostor vrta i na vrlo odmjeren način rješava odnos sa okolnom situacijom, dajući svakom od četiri pročelja zaseban izgled. Unutrašnojst Malog Trianona također pokazuje promišljeno rješenje koje u odnosu na relativno malu veličinu zgrade nudi optimalnu iskoristivost sadržaja. Gabriel također projektira Place de la Concorde, povijesni pariški trg između [[Champs Elysées|Champs Élysées-a]] na zapadu i vrtova Tuileries na istoku, koji će nakon revolucije postati pozornica za čuvena smaknuća [[Giljotina|giljotinom]]. Trg također pokazuje odlike novog klasicizma, u njegovoj osi nalazi se crkva La Madelaine, a s lijeve i desne strane na sjeveru dvije su zgrade koje i dalje ostaju među najboljim primjerima arhitekture iz razdoblja [[Luj XV., kralj Francuske|Luja XV.]].
 
[[Datoteka:Église de la Madeleine.jpg|200200px|mini|lijevo|Crkva la Madeleine u Parizu]]
Francuski "rigorozni" neoklasicizam izrasta iz [[Prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]]. Ovdje racionalizam već u [[17. stoljeće|17. stoljeću]] prožima ''Kraljevsku akademiju'' i ''École d'Architecture'' (Blondelovo geslo "Jednostavnost i dobre proporcije") - projekti često postaju idealni, bez praktične primjene - ''kult herojske veličine'' rezultira kolosalnim predimenzioniranjem. Osobito su česti projekti spomenika. Glavni zastupnici tog radikalnog i eksperimentalnog klasicizma su Ledoux i Boullée. Étienne-Louis Boullée vrši velik utjecaj kao nastavnik, projektira niz idealnih projekata - ''Kenotaf za Newtona'' kao gigantska kugla kraj koje se ljudi pojavljuju kao sićušne figurice. Gigantomanija tih projekata u oštroj je suprotnosti prema istovremenom arkadijski idiličnom životu na Versailleskom dvoru, kao i prema bliskom financijskom i političkom slomu apsolutizma.<ref>[http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=60740 Atlas arhitekture 2 - Povijest graditeljstva od romanike do sadašnjosti]; Werner Müller, Gunther Vogel (Golden marketing, Zagreb 2000.) - ''Pojam neoklasicizma''</ref>