Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu: razlika između inačica

Od [[Srednjovjekovna bosanska država|bosanskog kraljevstva]], po osvajanju je ustrojen poseban [[Bosanski sandžak|sandžak (okrug)]] u sastavu Rumelijskog Pašaluka. Na čelu sandžaka su obično islamizirani starosjedioci, čija prezimena podsjećaju na njihovo katoličko, odnosno hrvatskobosansko podrijetlo. Prvi među njima Isabeg Hranušić utemeljio je [[Sarajevo]], danas glavni grad Bosne i Hercegovine. Osim njega spominju se još i begovi Minetovići, Malkočevići, Borovinići, Mihajlovići, Vraneševići, Juriševići i drugi. Stalne napadaje iz Bosne odbijali su hrvatski plemići i njihova vojska pod vodstvom bana [[Petar Berislavić|Petra Berislavića]], koji ih je 1513. porazio kod [[Bosanska Dubica|Dubice]], a zatim 1518. prodro do hrvatskog [[Jajce|Jajca]] i opskrbio ga živežom. Takav herojski podvig ponavljali su hrvatski vitezovi tijekom punih šezdeset i pet godina turske blokade Jajca (1463.-1528.) po nekoliko puta godišnje i nadljudskom hrabrošću, a često i svojim životima bezbroj puta potvrdili svoju odanost [[Antemurale Christianitatis|obrani domovine i europske kršćanske civilizacije]]. Za sultana [[Sulejman I.|Sulejmana I.]] Hrvatska, a također i Ugarska doživjele su teške poraze. Osmanlije su najprije 1521. godine zauzele ugarski [[Beograd]], 1522. hrvatski [[Knin]] pa pobijedili hrvatsko-ugarsku vojsku na [[Mohačka bitka|Mohačkom polju 1526]]. Do 1552. godine zauzeli su [[Požega|Požegu]], [[Klis]] i [[Virovitica|Viroviticu]] i pomakli granice bosanskog sandžaka do rijeke [[Česma (rijeka)|Česme]] u Slavoniji. Ta osvajanja hrvatskog tla nastavljaju se sve do 1592. godine, kad je zauzet hrvatski grad [[Bihać]].