Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika Oel0302 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Mateo K 01
Oznaka: brzo uklanjanje
Redak 11:
== Uspostava turske vlasti ==
 
Od [[Srednjovjekovna bosanska država|bosanskog kraljevstva]], po osvajanju je ustrojen poseban [[Bosanski sandžak|sandžak (okrug)]] u sastavu Rumelijskog Pašaluka. Na čelu sandžaka su obično islamizirani starosjedioci, čija prezimena podsjećaju na njihovo katoličko, odnosno hrvatsko podrijetlo. Prvi među njima Isabeg Hranušić utemeljio je [[Sarajevo]], danas glavni grad Bosne i Hercegovine. Osim njega spominju se još i begovi Minetovići, Malkočevići, Borovinići, Mihajlovići, Vraneševići, Juriševići i drugi. Stalne napadaje iz Bosne odbijali su hrvatski plemići i njihova vojska pod vodstvom bana [[Petar Berislavić|Petra Berislavića]], koji ih je 1513. porazio kod [[Bosanska Dubica|Dubice]], a zatim 1518. prodro do hrvatskog [[Jajce|Jajca]] i opskrbio ga živežom. Takav herojski podvig ponavljali su hrvatski vitezovi tijekom punih šezdeset i pet godina turske blokade Jajca (1463.-1528.) po nekoliko puta godišnje i nadljudskom hrabrošću, a često i svojim životima bezbroj puta potvrdili svoju odanost [[Antemurale Christianitatis|obrani domovine i europske kršćanske civilizacije]]. Za sultana [[Sulejman I.|Sulejmana I.]] Hrvatska, a također i Ugarska doživjele su teške poraze. Osmanlije su najprije 1521. godine zauzele ugarski [[Beograd]], 1522. hrvatski [[Knin]] pa pobijedili hrvatsko-ugarsku vojsku na [[Mohačka bitka|Mohačkom polju 1526]]. Do 1552. godine zauzeli su [[Požega|Požegu]], [[Klis]] i [[Virovitica|Viroviticu]] i pomakli granice bosanskog sandžaka do rijeke [[Česma (rijeka)|Česme]] u Slavoniji. Ta osvajanja hrvatskog tlaOsvajanja nastavljaju se sve do 1592. godine, kad je zauzet hrvatski grad [[Bihać]].
 
Proces ustroja osmanlijske vlasti u Bosni je trajao do samog kraja [[16. stoljeće| 16. stoljeća]], kada su konačno završena turska osvajanja hrvatskih krajeva. U tom je razdoblju osnovano osam [[Sandžak (teritorijalna jedinica)|sandžaka]], koji su [[1580.]] uključeni u novoosnovani [[Bosanski pašaluk]]. Pored sandžaka Bosna, novi su pašaluk činili i sandžaci: [[Zvornik]], [[Hercegovački sandžak|Hercegovina]], [[Kliški sandžak|Klis]], [[Požeški sandžak|Požega]], [[Krčko-lički sandžak|Lika]], [[Sandžak Začasna|Pakrac]] i [[Bihać]]. Sjedište Bosanskog pašaluka je isprva bilo u Banjoj Luci, a kasnije u Sarajevu. Poraz kod Siska 1593. zaustavio je turske prodore prema zapadu označivši početak slabljenja Osmanskog Carstva. Nakon [[Mir u Srijemskim Karlovcima|Mira u Srijemskim Karlovcima]], Bosanski pašaluk je sveden na pet sandžaka (Bosanski, Hercegovački, Zvornički, Kliški i Bihaćki), a granice koje su tada utvrđene, uz neke manje kasnije izmjene, ostale su nepromijenjene sve do danas.
 
== Položaj hrvatskog naroda pod osmanskom vlašću ==
[[Datoteka:Zbjeg.jpg|mini|desno|Stradanje i raseljavanje Hrvata katolika od strane Osmanlija]]
Nakon turskih osvajačkih ratova u [[15. stoljeće|15.]] i [[16. stoljeće|16. stoljeću]], većina hrvatskog pučanstva u [[Bosna i Hercegovina|Bosni]], [[Lika|Lici]], [[Slavonija|Slavoniji]] i [[Dalmacija|Dalmaciji]] završila je pod turskom vlašću. Jedan dio katoličkog pučanstva iselio se još tijekom turskih osvajanja bježeći pred neprijateljem, a veliki se dio zbog turskog jarma i gospodarskih neprilika iselio tijekom turske vladavine. Osmanska vlast je u početku bila sasvim podnošljiva i tolerantna. Na taj su način Osmanlije željele izbjeći moguće nemire u trenutku dok su osvajanja još trajala i ujedno izvući što više prihoda. Međutim, prestankom osvajanja, a time i gubitkom prihoda, turske su vlasti kršćanskom pučanstvu nametale sve veće obveze zbog čega se njihov položaj sve više pogoršavao. Kršćani su smatrani nevjernicima i nazivani su [[Raja|rajom]] koja nije imala nikakvih prava. Oni su bili građani drugog reda, koji su se i izgledom morali razlikovati od Turaka, a prema turskim shvaćanjima, kao nevjernici, bili su nesposobni za vojnu službu te kao takvi nisu smjeli nositi oružje. Kršćani gotovo da i nisu imali nikakvih prava pred sudom kojim je predsjedao kadija. Kako kadija nije dobivao plaću, nego je živio od sudskih globa, najčešće je presuđivao u korist onoga tko je mogao više platiti. U skladu s time među kršćanskim je pučanstvom pod osmanlijskom vlašću nastala izreka ''kadija te tuži, kadija ti sudi''.
 
Razdoblje od [[1463.]] do [[1878.]] godine karakterizira stradanje i raseljavanje domaćeg [[hrvat]]sko-[[katoličanstvo|katoličkog]] stanovništva i plemstva, kao i [[islam]]izacija koja je uhvatila korijen uslijed vise čimbenika, među kojima su najvažniji vjerski progon i nasilje, te inferiorni društveni položaj [[kršćani|kršćana]] opterećenih raznim nametima, kao i institucija "devširme", prislinog odvođenja kršćanske djece i odgoja u [[islam]]skom duhu.