Istarski sabor: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Istarski sabor''' bio je [[skupština|predstavničko tijelo]] [[Istarska markgrofovija|Istarske markgrofovije]] pod [[Austro-Ugarska|austrijskom]] upravom. Osnovan je [[1861.]] godine. Formalno je djelovao do [[1916.]] godine, iako je posljednja saborska sjednica održana [[1910.]] Zasjedao je u Poreču, a potkraj [[19. stoljeće|19.]] i na početku [[20. stoljeće|20. stoljeća]] također u [[Pula|Puli]] i [[Kopar|Kopru]]. Imao je određene zakonodavne ovlasti, kao izraz pokrajinske autonomije.
Istarskim saborom dominiraju tijekom 19. stoljeća talijanski liberali, koji u Istri provode vrlo ustrajnu [[Talijanizacija|talijanizaciju]], onemogućujući osnivanje bilo kakve škole na hrvatskom jeziku. [[Matko Laginja]] 21. kolovoza 1883. započinje prvi govor na hrvatskom jezikom, ali biva prekinut bučnim negodovanjem vijećnika Talijana koji su u znako protesta napustili sabornicu.
Na izborima 1910. godine Laginjini "Narodnjaci" dobivaju većinu glasova u izborima za Istarski sabor, ali - zahvaljujući izbornom sustavu - manjinu glasova: veleposjednici su birali 5 od 47 vijećnika, a članovi trgovačko-obrtničke komora su 2; svi su ti vijećnici bili Talijani. Gradovi i trgovišta birali su 14 vijećnika, od kojih su samo tri bili Hrvati, dok su najmnogoljudnije seoske općine biraleu samo 15 zastupnika - tu je bilo izabrano 12 Hrvata i Slovenaca i 3 Talijana. 8 zastupnika birala je tzv. "opća kurija", koja je dala po 4 hrvatsko-slovenska i talijanska zastupnika. Naposljetku je u pokrajini u kojoj je oko trećine stanovništva govorilo talijanski (nije se na austrijskim popisima stanovništva pitalo za etničku pripadnost, nego za glavni razgovorni jezik, koji je kod [[Dvojezičnost|dvojezičnih]] osoba uglavnom upisivan kao talijanski) bilo u pokrajinskom saboru 28 vijećnika Talijana, a svega 19 vijećnika su bili Hrvati i Slovenci.
Prva sjednica Sabora održana nakon izbora 1910. godine ujedno je bila i posljednja: 18. listopada 1910. su nezadovoljni hrvatski i slovenski vijećnici prevrnuli predsjednički stol prije izbora saborskih dužnosnika; u opću gužvu se umiješala i publika s galerije. Vladin povjerenik proglasio je zasjedanje zaključenim, te se Sabor poslije nije sastao sve do kraja austrijske vladavine: Istrom je upravljao povjerenik Vlade u Beču, koji je pristao po prvi put financirati izgradnju i djelovanje hrvatskih škola iz sredstava markgrofovije - pokrajinske vlasti su sve do tada financirale isključivo školstvo na talijanskom jeziku, dok su hrvatske škole [[Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru|Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru]] bile financirane dobrotvornim prilozima iz Hrvatske.
==Povezani članci==
| |||