Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika: razlika između inačica

''Ali razvojni putovi kojima je bila tada krenula Hrvatska nisu se sviđali ne samo [[Velika Srbija|velikosrbima]] i unitaristima, što je razumljivo, nego ni jugoslavenskim komunistima općenito i konzervativnoj struji među samim hrvatskim komunistima. Jer bio je ugrožen režim i poredak ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj Jugoslaviji. I gotovo pet godina od ožujka 1967. počela je od prosinca 1971. repriza nasilja kakvo je bilo slijedilo nakon Deklaracije, samo taj put žešće, grublje, sveobuhvatnije, ne samo protiv književnika i filologa nego protiv svih i svakoga. Šikaniranja, izbacivanja s posla, hapšenja, slanja na višegodišnje robije, sve je to postalo dijelom svakodnevnice i taj je put trajalo dugo, nije se stišavalo kao nakon Deklaracije. Neki su "proljećari" pobjegli iz zemlje, tako da je Hrvatska dobila još jednu u nizu svojih političkih emigracija.''<ref>Dalibor Brozović, [http://ihjj.hr/stranica/iz-povijesti-hrvatskoga-jezika/14/ ''Iz povijesti hrvatskoga jezika'', Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje], preuzeto 20. siječnja 2017.</ref>

 

 

Godine [[1972.]] hrvatski književni jezik ušao je u Amandmane na Ustav SRH, što je vodstvo [[SKH]] na čelu sa [[Stipe Šuvar|Stipom Šuvarom]] pokušalo promijeniti, ali nisu uspjeli; od tada je u Hrvatskoj na ustavnoj razini zaštićen Hrvatski jezik.<ref>[[Stjepan Babić]], ''Hrvatski jučer i danas'', NIP Školske novine, Zagreb, 1995., ISBN 953-160-052-X, str. 27.-28.</ref>