Razlika između inačica stranice »Šume mediteransko-litoralnog pojasa Hrvatske«

m
bez sažetka
m
Kako je već spomenuto, jugoistočno od [[Zrmanja|Zrmanje]] hrast medunac se počinje postupno zamjenjivati [[hrast dub|hrastom dubom]]. Dub je kserotermniji od medunca (podnosi veću sušu) i jedna je od najotpornijih listopadnih vrsta drveća. Najveće površine zauzima u nižim područjima od [[Drniš|Drniša]] prema [[Sinj|Sinju]] i [[Imotski|Imotskom]], dalje do [[Vrgorac|Vrgorca]] i [[Metković|Metkovića]], te u dubrovačkom zaleđu.
 
Najrašireniji degradacijski stadij šuma bijelog graba i hrasta medunca je dračik ili trnjak drače (''Paliurus spina-christi''). Najveće sastojine ove zajednice nalaze se na južnim padinama [[Velebit|Velebita]], na području [[Bukovica|Bukovice]], Istre, te sjevernog, srednjeg i južnog primorja. To je vrlo degradirani tip vegetacije u kojem je najčešće degradirano i tlo, koje je plitko i siromašno. Razlog takvoj degradaciji vegetacije i tla uglavnom je prevelika ispaša. Manje degradirane površine, pored drače, u svom sastavu imaju i niz drugih drvenastih vrsta, kao što su [[bijeli grab]], [[crni jasen]], [[pucalina]], [[grmoliki grašar]], [[smrdljika]], [[narObični mogranj|mogranj]] (''[[Punica granatum]]''), [[srednja krkavina]] (''[[Rhamnus intermedia]]'') i dr. Zbog napuštanja tradicionalnog oblika korištenja (paša i sječa), ove površine danas se nalaze u procesu progresivne sukcesije koja vodi obnovi šumske vegetacije.
 
U submediteranskom pojasu razvijene su također i [[Kamenjar|kamenjare]] opisane u poglavlju o šumama crnike. O livadama ovog pojasa više u poglavlju o [[Nešumska vegetacija Hrvatske|nešumskoj vegetaciji]] Hrvatske.
140

uređivanja