Inačica od 23. ožujka 2019. u 18:27 uredi 93.142.203.39 (razgovor) →‎Povijest Oznake: mobilni uređaj m.wiki ← Starija izmjena		Inačica od 23. ožujka 2019. u 18:31 uredi ukloni ovu izmjenu Mateo K 01 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 11.327 edits uklanjanje izmjene 5229506 suradnika 93.142.203.39 (razgovor) Oznaka: uklanjanje Novija izmjena →
Redak 17: == Povijest == Tambura je narodni trzalački instrument. Ona je tradicionalna, a ne autohtona kulturna tekovina južnih Slavena i drugih naroda u [[Jugoistočna Europa\|jugoistočnoj Europi]], kako su je donijeli Turci u [[14. stoljeće\|XIV.]] i [[15. stoljeće\|XV stoljeću]]. Najstariji sačuvani pisani povijesni dokument o tamburi u Bosni i Srbiji potječe iz 1551. godine, u putopisu N. Nicolaja, pratioca francuskog konzula u Turskoj. Tambura se razvila iz žičanog instrumenta poznatog već u kulturi Mezopotamije. O pretečama tambure govore i sačuvani likovni spomenici iz Tebe u Egiptu. Daljnjim razvojem i migracijom, tambura je dospjela na područje Jugoistočne Europe gdje se najviše i udomila na tlu bivše Jugoslavije, prvenstveno kod [[islam\|muslimana]]; u Makedoniji, na Kosovu te osobito u Bosni i Hercegovini. Iz Bosne je seobom [[Bunjevci\|Bunjevaca]] i [[Šokci\|Šokaca]] prenesena u [[Slavonija\|Slavoniju]] i [[Bačka\|Bačku]], pa je u XVIII. i XIX. stoljeća postala najizrazitijim narodnim instrumentom Slavonije i Vojvodine. Najstarija sačuvana tambura je iz XIX. stoljeća.▼ ~~Tambura je narodno sranje~~ ▲instrument. Ona je tradicionalna, a ne autohtona kulturna tekovina južnih Slavena i drugih naroda u [[Jugoistočna Europa\|jugoistočnoj Europi]], kako su je donijeli Turci u [[14. stoljeće\|XIV.]] i [[15. stoljeće\|XV stoljeću]]. Najstariji sačuvani pisani povijesni dokument o tamburi u Bosni i Srbiji potječe iz 1551. godine, u putopisu N. Nicolaja, pratioca francuskog konzula u Turskoj. Tambura se razvila iz žičanog instrumenta poznatog već u kulturi Mezopotamije. O pretečama tambure govore i sačuvani likovni spomenici iz Tebe u Egiptu. Daljnjim razvojem i migracijom, tambura je dospjela na područje Jugoistočne Europe gdje se najviše i udomila na tlu bivše Jugoslavije, prvenstveno kod [[islam\|muslimana]]; u Makedoniji, na Kosovu te osobito u Bosni i Hercegovini. Iz Bosne je seobom [[Bunjevci\|Bunjevaca]] i [[Šokci\|Šokaca]] prenesena u [[Slavonija\|Slavoniju]] i [[Bačka\|Bačku]], pa je u XVIII. i XIX. stoljeća postala najizrazitijim narodnim instrumentom Slavonije i Vojvodine. Najstarija sačuvana tambura je iz XIX. stoljeća. Oblik tambura koje se koriste u današnje vrijeme, u južnoj i srednjoj Europi, razvijen je u Mađarskoj u Budimpešti na početku XX. stoljeća radom graditelja violina. Kao primjer za oblik modernih tambura poslužila im je "mala bečka gitara". Stare tambure su bile dosta ograničene glede svojih glazbenih mogućnosti zbog načina ugođavanja, i što su imale samo dvije ili tri žice. Cilj je bio stvoriti od tambure kao narodnog instrumenta jedan novi, koji bi po svojim glasovnim mogućnostima bio ravnopravan klasičnima kao violina i gitara. Tako je nastala cijela porodica glazbala,sa četiri žice i kvartnim načinom ugodbe. Jedan od tih graditelja violina Janoš Toth, je bio učitelj Lajoša Bocana. Tamburaška glazba je bila jako popularna i u Mađarskoj u XIX. i XX. stoljeću ali je potisnuta zbog neprilika kojima je rezultirao I. svjetski rat. Kako je u Budimpešti tambura "nestala iz mode" tako se pojavila u [[Vojvodina\|Vojvodini]] (od tuda i naziv ''vojvođanski štim''). Preselivši se u [[Senta\|Sentu]] i ponijevši sa sobom mjere i oblike svojih tambura, Bocan je otvorio radionicu i postao jedan od najpoznatijih graditelja tambura na ovim prostorima.<ref>[http://www.hrvatskifolklor.net/php/instrumenti.php www.hrvatskifolklor.net – Instrumenti: Povijest tambure], pristupljeno 6. lipnja 2014.</ref>

Tambura: razlika između inačica