Falklandski rat: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Detalji
Redak 28:
== Uzroci rata ==
 
=== Rana povijest ===
Velika Britanija je godine [[1833.]] ustanovila suverenitet nad Falklandskim otočjem. [[Argentina]], u kojoj se otočje naziva ''Malvinskim otočjem'' (Islas Malvinas) ih je sve vrijeme smatrala svojim, ali sve do druge polovice 20. stoljeća nije bila u stanju mnogo učiniti po tom pitanju s obzirom na snagu Britanskog Imperija. U međuvremenu je na otočju sagrađena pomorska baza kao i doveden određen broj uglavnom škotskih doseljenika čiji se potomci danas uglavnom bave uzgojem ovaca.
Prema tvrdnjama Britanaca, otočje je otkrio istraživač John Davies 1592., dok Argentinci tvrde da je otočje otkrio španjolski istraživač Esteban Gomez 1520. Nakon toga, otočje je promjenilo nekoliko suverena koji su se kretali od Engleza, Francuza, Španjolaca itd. Do 1811. godine Malvinama su vladali Španjolci, od kojih se 1816. osamostalila Argentina i četiri godine kasnije preuzela suverenitet nad otočjem. 1833. godine, Britanci su ponovo preuzeli vlast i istjerali stanovnike.1837., otočje je dobilo status britanske kolonije i ime Falklandi.<ref>{{Citiranje časopisa|title=ÎLES MALOUINES|url=http://www.axl.cefan.ulaval.ca/amsudant/Falkland.htm|accessdate=2019-03-25}}</ref>
 
=== 20. stoljeće ===
Velika Britanija je godine [[1833.]] ustanovila suverenitet nad Falklandskim otočjem. [[Argentina]], u kojoj se otočje naziva ''Malvinskim otočjem'' (Islas Malvinas) ih je sve vrijeme smatrala svojim, ali sve do druge polovice 20. stoljeća nije bila u stanju mnogo učiniti po tom pitanju s obzirom na snagu Britanskog Imperija. U međuvremenu je na otočju sagrađena pomorska baza kao i doveden određen broj uglavnom škotskih doseljenika čiji se potomci danas uglavnom bave uzgojem ovaca.
[[Datoteka: Galtieri en Casa Rosada.jpg|lijevo|mini|250px|Leopoldo Galtieri u tzv. [[Ružičasta kuća|Ružičastoj kući]], službenom središtu izvršne vlasti Argentinske Republike.]]
Nakon drugog svjetskog rata Velika Britanija je zapala u veliku ekonomsku krizu i bila prisiljena započeti proces dekolonizacije, koji je uključio i njene udaljene posjede. Falklandsko otočje je davno bilo izgubilo svoju stratešku važnost i održavanje britanskog suvereniteta na tako udaljenom, ekonomskim neisplativom i gotovo nenastanjenom području se smatralo neopravdanim. Od kraja 1960-ih britanski Foreign Office je započeo pregovore s Argentinom u cilju podjele, odnosno prijenosa suvereniteta.
 
Ti pregovori su tekli prilično sporo, pa je početkom 1980-ih tadašnja argentinska vojna hunta pod vodstvom generala [[Leopoldo Galtieri|Leopolda Galtierija]] odlučila teritorijalni spor prekinuti oružanim putem kako bi povratila popularnost i pažnju javnosti skrenula s katastrofalne ekonomske krize i desetina tisuća mrtvih i nestalih u [[Prljavi rat|Prljavom ratu]] protiv ljevice.<ref>{{Citiranje novina|title=Les Malouines, trente ans de conflit irrésolu|url=https://www.lemonde.fr/ameriques/article/2012/04/02/la-guerre-des-malouines-ou-trente-ans-de-conflit-irresolu_1678948_3222.html|date=2012-04-02|accessdate=2019-03-25|language=fr}}</ref> S obzirom da je Velika Britanija iz ekonomskih razloga već desetljećima smanjivala vlastite oružane snage, uključujući nekoć snažnu Kraljevsku mornaricu, kao i na udaljenost [[Falklandski Otoci|Falklanda]] od najbližih britanskih baza, držalo se da je bilo kakva vojna reakcija na argentinsko osvajanje otočja iznad britanskih mogućnosti te da će britanska vlada biti prisiljena prihvatiti svršeni čin.
 
== Tijek rata ==
 
Smatra se da su ratne operacije počele 19. ožujka iskrcavanjem 50 Argentinaca na otok [[Južna Georgia|Južnu Georgiju]], podizanjem argentinske zastave i simboličkim preuzimanjem suvereniteta. Pokušaj britanskog broda ''HMS Enterprise'' da intervenira je spriječila argentinska ratna mornarica. [[2. travnja]] [[1982.]] argentinski marinci su se u tzv. ''"[[Operaciji Rosario]]"'' iskrcali na [[Falklandski Otoci|Falklande]] i nakon kraćeg otpora savladali malobrojni britanski [[garnizon]]. Istoga dana su argentinske snage zaposjele [[Južna Georgia|Južnu Georgiju]] i [[Južna Georgija i otočje Južni Sandwich|Južne Sandwich otoke]].
 
U Argentini je uspješna invazija izazvala svenarodno slavlje. Argentinske okupacijske vlasti su promijenile ime falklandskog glavnog grada [[Stanley, Falklandski Otoci|Port Stanley]] u "Puerto Argentino", uvele španjolski kao službeni jezik i tjerale stanovnike da voze desnom stranom ulice.
 
Nakon početne nevjerice i šoka, britanska vlada [[Margaret Thatcher]] je odlučila otočje vratiti oružanom stilom. Mornarička eskadra s dva nosača aviona je(HMS ''Invincible'' i HMS ''Hermes'') poslana je u Južni Atlantik<ref>{{Citiranje časopisa|title=British Task Force - Falklands War 1982|url=http://www.naval-history.net/F18-Falklands_War-British_task_force.htm|accessdate=2019-03-25}}</ref>, a kasnije su im se pridružile kopnene snage od nekih 5000 ljudi. Velika Britanija je također pokrenula diplomatsku ofenzivu - iako su se latinoameričke i nesvrstane zemlje (uključujući SFRJ) uglavnom svrstale uz Argentinu, Britanci su uspjeli isposlovati rezoluciju UN koja je zahtijevala argentinsko povlačenje te podršku od strane svojih partnera u EEZ. S druge strane, SAD su ostale neutralne u sukobu, a administracija [[Ronald Reagan|Ronalda Reagana]] oštro podijeljena po tome kojem od svoja dva saveznika pružiti podršku. Francuska, pak, iako formalno na britanskoj strani, nastavila je pružati tehničku podršku Argentini s protubrodskim projektilima [[Exocet]].<ref>{{Citiranje časopisa|title=L'affaire des missiles Exocet : le rôle ambigu de la France|url=https://www.liberation.fr/ecrans/2015/07/21/des-voeux-exocet_1351535|date=2015-07-21|accessdate=2019-03-25}}</ref>
 
Britanska protuofenziva je prve rezultate dala 21. travnja kada je odred marinaca i specijalaca 25. travnja osvojio Južnu Georgiju i zarobio argentinsku podmornicu.
Line 63 ⟶ 67:
 
U Velikoj Britaniji je pobjeda u falklandskom ratu vratila nacionalno [[samopouzdanje]] i označila povratak te države kao velike sile. Margaret Thatcher i njena Konzervativna stranka, kojoj su prije rata svi bili predviđali poraz, godinu dana kasnije je na izborima do nogu potukla oporbene laburiste te dobila mandat za svoj radikalni program neoliberalnih gospodarskih reformi, koje danas predstavljaju standard u većini razvijenih industrijskih država.
 
<br />
 
== Hrvati u Malvinskom ratu ==
[[Datoteka: Etendard en 1982.jpg|desno|mini|200px|Par Super Etendarda Argentinske ratne mornarice 1982.]]
Nekoliko [[Argentinski Hrvati|argentinskih Hrvata]] istaknulo se u ratu, uglavnom kao piloti [[Argentinskog ratnog zrakoplovstva]]. Kapetan korvete [[Roberto Ćurilović]] bio je pilot aviona [[Dassault Super Étendard]] koji je 25. svibnja 1982. lansiranjem projektila [[Exocet]] potopio SS ''Atlantic Conveyor,'' što je tada bio bio je najveći u ratu potopljeni britanski brod od kraja Drugog svjetskog rata.<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|title=Hrvati u rat za Falklande: Dvojica heroja i danas žive u Argentini|url=https://www.vecernji.hr/premium/hrvati-u-rat-za-falklande-dvojica-heroja-i-danas-zive-u-argentini-496426|accessdate=2019-03-01}}</ref> Sergio Sepetić bio je dio posade izvidničkog zrakoplova [[Lockheed P-2 Neptune]] koja je 4. svibnja 1982. navela argentinske lovce prema razaraču HMS ''Sheffield'' nakon čega je taj brod potopljen.<ref name=":0" /> [[Daniel Antonio Jukic|Daniel Antonio Jukić]] poginuo je 1. svibnja 1982. kao pilot [[FMA IA 58 Pucará|FMA IA 58 Pucare]] u napadu britanskih [[Sea Harrier|Harriera]] na [[Goose Green]].<ref>{{Citiranje časopisa|title=Hrvati u ratu za Falklande: Trojica Hrvata pilota - heroji Argentine|url=https://www.vecernji.hr/premium/hrvati-u-ratu-za-falklande-trojica-hrvata-pilota-heroji-argentine-493999|accessdate=2019-03-01}}</ref>
 
<br />
 
== U popularnoj kulturi ==