Opatija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
m uklonjena promjena suradnika 77.216.55.98 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Tulkas Astaldo
Oznaka: brzo uklanjanje
Redak 94:
 
=== Predturistička Opatija ===
Saživjeti se sa "starom" Opatijom znači uroniti u ulični raster bitno različit od današnjeg Brune. Ako bismo se danas zaželjeli prošetati predturističkom glavnom ulicom, čekao bi nas niz iznenađenja. Najsjeverniji dio "pra-Ulice maršala Tita" imao je isti tok kao i danas: od Škrbića do Tržnice vrijeme je diralo ljude i zgrade, ali ulicu ne. Međutim, dalje već treba zagaziti u neugledni sporedni kvart Radničke ceste, zavijajući s Mrkata u brdo, proći između Barića i Riječke banke i spustiti se do Ribarskog trga (Piazza vecchia) iza današnje foto-radnje Luigi. Na ovom se mjestu prodavalo ribe, voće i povrće davno prije izgradnje Tržnice našeg vremena. Stiješnjena između vila Dalibor (s pisarnom "Družbe svetih Ćirila i Metodija za Istru" i stanom [[Viktor Car Emin|Viktora Cara Emina]]) i Ertl (kasnije, po vlasniku pekaru, Rosenberger) s jedne, a Ježice s druge strane, stara se glavna ulica u luku dizala do trga zvanog Stendardo, po zastavi koju bi ovdje izvjesili o blagdanu. Tu, na križanju s današnjom Ulicom sv. Florijana, još do pred par desetljeća Učkari su prodavali drvo i ugljen s oprćenih magaraca. Spuštajući se u nastavku Ulicom sv. Florijana, stara glavna ulica odvela bi nas dalje, do hotela Palme: ovdje se vraćamo na M. Tita i na glavnu ulicu današnje Opatije. Ali već pod kavanom Paris opet moramo skrenuti, u usku Teslinu ulicu. Tu na nas čeka nespretna megalomanska konstrukcija vile Rudovits (alias Schanzer), [[Kapela sv. Kuzme u Opatiji|kapelica Sv. Kuzme]], Zora i ostaci ostataka nekad slavnog opatijskog kina. Tu, pred Zorom, na ex-magistralu izlazi stubište (stiješnjeno između kućebrojeva 118 i 120 u Ulici m. Tita) koje se s druge strane današnje glavne ulice nastavlja u procijepu između vile Devana i hotela Atlantik: to je bila spojnica crkve Sv. Jakova s uličnom mrežom stare Opatije. Slijedeći logiku stare magistrale, međutim, mi bismo nastavili dalje, Stubištima Theodora Billrotha i Edite Stern (danas na tom putu siječemo Dobrilinu ulicu i Novu cestu), sve do ulice Vrutki.
 
Druga arterija Opatije, spoj dviju i opet danas živućih ulica – E. Kumičića i Vrutki, bila je najdulji cestovni kontinuitet, presječen tek u našem stoljeću izgrađenom Novom cestom (1908.). Prečica koja je povezivala razilazeće tokove (E. Kumičić-Vrutki i donja ulica – "pra-M. Tita") nakon bifurkacije nedaleko tržnice, bila je današnja Ulica sv. Florijana (ex M. Gorkog).