Povijest dinamike i kinematike: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Povijest dinamike i kinematike |
Nadopunio Povijest dinamike i kinematike |
||
Redak 10:
[[datoteka:Composition vitesses directions orthogonales.svg|mini|desno|300px|Kreće li se [[brod]] prema nama s određenom brzinom, a neki putnik na brodu trči okomito na smjer vožnje, tada taj putnik ima prema nama brzinu kosu na smjer vožnje.]]
[[datoteka:Polea-simple-fija.jpg|desno|mini|300px|Čvrsta ili nepomična [[kolotura]] za promjenu smjera [[sila|sile]].]]
'''Povijest dinamike i kinematike''' započinje zapravo s [[Renesansa|renesansom]] koja je imala glavnu zaslugu. O dinamici je [[stari svijet]] imao nepotpuno i djelomično posve pogrešne predstave. Tako oštri mislioci kao [[Stara Grčka|antički Grci]] u [[matematika|matematici]] i [[filozofija|filozofiji]] nisu razvili ni najosnovnije dinamičke pojmove. Tek ponegdje nailazimo na tragove dinamičkih načela, no sveukupna slika o [[gibanje|gibanju]] [[Tijelo (fizika)|tijela]] je mutna i mistična. Nedovoljno iskustvo navelo je Grke na mišljenje da gibanje nekog tijela traje samo tako dugo dok na tijelo djeluje [[sila]]. Kada prestaje djelovanje takve sile, tada prestaje i gibanje tijela. Budući da se sve u [[svemir]]u neprestani kreće, morao bi biti netko tko čitav taj svijet stalno pokreće. I o padanju tijela nailazimo u [[Aristotel]]ovoj fizici na sasvim pogrešne stavke. Na spekulativan način dokazuje Aristotel, da [[težina|teža]] tijela [[Slobodni pad|padaju brže]], a lakša polaganije. Poput ostalih idealističkih filozofa on se malo brine za [[iskustvo]].
Line 68 ⟶ 70:
{{Glavni|Newtonovi zakoni gibanja}}
Zadatak mehanike je određenje zakona gibanja. Središnji pojam čitave mehanike je [[sila]]. Po [[Isaac Newton|Newtonu]] su promjene brzina fizikalnih tijela uzrokovane silama. Poznamo li sile koje djeluju na neko [[fizikalno tijelo]], možemo računski odrediti staze koje tijela opisuju u prostoru i vremenu.
Zacijelo pri tom nije dovoljno znati samo sile, već moramo poznavati i [[masa|mase]] tijela. Na pojam mase bio je Newton naveden temeljnom činjenicom da ista sila podaje različitim mehaničkim tijelima različita ubrzanja. Na primjer, isti udarac
:<math> {m_1 \over m_2} = {a_2 \over a_1} </math>
Kao jedinica mase utvrđen je jedan [[kilogram]]. To je bila masa koju ima 1
Prema Newtonu su ubrzanja fizikalnih tijela prouzrokovana djelovanjima sila na tijela. Istoj masi veće sile daju veće ubrzanje. Što je veća sila, to je veće ubrzanje. S druge strane, ista sila daje većim masama manje ubrzanje. Oba ta dva zakona mogu se ujediniti u izraz:
:<math> \mbox{sila} = \mbox{masa}
Silu ćemo označiti slovom ''F'' ([[Latinski jezik|lat]]. ''fors''). Tada Newtonov zakon gibanja možemo pisati simbolički:
:<math> F = m
ili da budemo precizniji:
:<math> \vec F = m \cdot {\mathrm{d}\vec v \over \mathrm{d}t} </math>
Sile se mjere umnoškom mase i ubrzanja. Mjerna jedinica sile je [[njutn]] (oznaka N). To je sila, koja jednom kilogramu u jednoj sekundi daje ubrzanje od 1 m/
Kada nema sile, isčezava i ubrzanje. Tijelo izvan djelovanja sila kreće se sa stalnom brzinom po pravcu.
|