Stolac (BiH): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 359:
=== Domovinski rat ===
Stolac je bio važna geostrateška položaja, što je davno prije rata uočila JNA i unijela u svoje ratne planove. U planovima JNA i srpske vojske tijekom 1992. godine nije bio isti položaj Hrvata i Muslimana. Hrvati su označili kao neprijatelje, dok su planirali pregovarati s Muslimanima. Pobjedničke akcije HVO-a odredile su sudbinu Stoca.<ref name="Vidmarović">[http://www.matica.hr/vijenac/482/vrijedno-izdanje-iz-stoca-19006/ Matica hrvatska] Đuro Vidmarović: Deseti Godišnjak za povijest i kulturu - Vrijedno izdanje iz Stoca. Vijenac 482 - 6. rujna 2012. (pristupljeno 7. travnja 2019.)</ref>
Ožujka 1992. Hrvati su organizirali obranu grada. Muslimani su [[Stolačke barikade ožujak–travanj 1992. |barikadama]]<ref name="kamenjar.com"/> u ožujku i travnju <ref>Tomislav Šulj: Stolačke barikade ožujak–travanj 1992., u: Stolačko kulturno proljeće 2012.</ref><ref name="Vidmarović"/> spriječavali obranu grada koju su organizirali Hrvati. Muslimani su razdragano dočekali srpsko-jugoslavensku JNA u travnju 1992. godine, kad je ista jurišala na Hrvatsku. Održavali su mitinge (kinodvorana Stolac) i organizirali muslimansku miliciju po uzoru na onu [[Ismet Popovac|Ismeta Popovca]] 1940-ih. Tada većinom muslimanski, srpske snage u proljeće 1992. zauzele Stolac bez ispaljenog metka.<ref name="kamenjar.com"/>
Dva mjeseca poslije hrvatske su ga snage oslobodile.<ref name="kamenjar.com"/> Upravno je bio dijelom Herceg-Bosne, jedinice unutar BiH.
HVO je ušao u Stolac sredinom lipnja 1992. godine. Muslimani su odbili sudjelovati u tome, nego su tražili su osnivanje muslimanske brigade ABiH „Bregava“ i na silu pokušavali od Hrvata preuzeti nadzor nad Stocem. Dio muslimana interesno je promijenio zastave. Ljeta 1992. godine u Metkoviću bila je smotra na kojoj su bili stolački HOS-ovci muslimani, odjeveni u crne odore novom poglavniku pozdravljajući ga „starim hrvatskim pozdravom“ „Za dom spremni“, „Bog i Hrvati“, Alah i Muslimani“. Tek nekoliko mjeseci isti muslimani bili su suradnici srpske vojske u vrijeme okupacije.<ref name="toljaga"/> U općini Metković u Hrvatskoj zbrinute su i smještene izbjeglice i prognanici s ovog područja.<ref>Ivan Jurić: Osnivanje Odbora za zbrinjavanje i smještaj izbjeglica i prognanika u općini Metković iz ratom ugroženih područja, u: Stolačko kulturno proljeće 2012.</ref><ref name="Vidmarović"/> U hrvatsko- muslimanskim nesporazumima 1992. godine u Stocu posebna je uloga „reformiranih“ komunista.<ref>P. Bošković: Uloga „reformiranih“ komunista u hrvatsko- muslimanskim nesporazumima 1992. godine u Stocu, u: Stolačko kulturno proljeće 2012.</ref><ref>Željko Raguž: Prilike u stolačkom kraju do početka travnja 1992. godine., u: Stolačko kulturno proljeće 2012.</ref><ref name="Vidmarović"/>
Stolačka bojna u HVO je 6. bojna 116. brigada HV-a i HVO-a.<ref name="Vidmarović"/><ref>Ivan Jurić: Osnivanje i djelovanje 6. bojne 116. brigade HV-a i HVO-a (Stolačka bojna), u: Stolačko kulturno proljeće 2012.</ref>
[[Datoteka:Bošnjačko-hrvatski sukob u Hercegovini.PNG|mini|desno|200px|Bošnjačko-hrvatski sukob u Hercegovini.]]
U vrijeme muslimanske agresije na Hrvate BiH 1993. Muslimani u Stocu opet su promijenili zastave. Pokušali su po oprobanoj metodi koja im je uspjela u Mostaru i još nekim gradovima, a pokušana neuspješno u nekoliko mjesta, izdajom Hrvata koji su ih spasili preuzeti grad. Oružjem koje su dobili od HVO-a pokušali su po planu muslimanskog nacionalnog vodstva napasti s leđa ili na spavanju svoje suborce Hrvate, zauzeti tako Stolac, ovladati dolinom Neretve i osigurati izlazak na more. <ref name="toljaga"/><ref name="kamenjar.com">[http://kamenjar.com/ivo-lucic-sukobi-dvaju-naroda-hercegovini-traju-stoljecima-a-ponovno-eskalirali-stocu/ Kamenjar.com] Ivo Lučić: ''Sukobi dvaju naroda u Hercegovini traju stoljećima, a ponovno su eskalirali u Stocu'' 18. listopada 2016. (preuzeto 27. srpnja 2016.)</ref> Ipak, rat Hrvata i Muslimana dubljih je korijena i nije izbio u Stocu.<ref name="Vidmarović"/>
Od početka 1993. postojali su planovi muslimanskog vodstva vojnog zauzimanja Stoca. Aktivirali su plan napada na hrvatske snage u dolini Neretve. 14. travnja 1993. pokrenuli su operacije u kojima je sudjelovalo oko 13.000 muslimanskih vojnika. Za dva tjedna brojčano nadmoćna ABiH, izdajom nepripremljenih hrvatskih saveznika, uspjela je skoro sasvim ovladati Konjicom i Jablanicom. Iz središnje Bosne, gdje su Muslimani (ABiH) bili nadmoćni, prelili su se preko Konjica i Jablanice do Mostara, a prijetnje su stizale i iz muslimanskih uporišta u Stocu i Čapljini. ABiH je podigla sve postrojbe u stanje pune borbene gotovosti te pozivala Muslimane u HVO-u neka im se pridruže. Samovoljno su 42. brdskom brigadom ABiH stigla na plato Gubavice i ušli u zonu odgovornosti čapljinske Prve brigade HVO, radi okupiranja Stoca. U ABiH su računali da će Muslimani u postrojbama HVO izdati Hrvate. Izdale su zapovijed kojima su [[17. travnja]] 1993. naredili uvezivanje s Muslimanima u HVO-u te odredio da muslimansko ljudstvo iz HVO-a [[Čapljina]] ima zadaću zauzeti selo Tasovčiće i most u Čapljini. <ref name="kamenjar.com"/> Namjere muslimanske stolačke brigade razvidne su iz autobiografskom romana "Zaboravljeni govor probuđenih" koji je u tom naglašeno antihrvatski, antikršćanski i šovinistički intoniranom djelu ispisao autor, nekadašnji pomoćnik zapovjednika stolačke brigade „Bregava“ za moral i vjerska pitanja Enes Ratkušić. Roman je objavio u Mostaru 2000. godine. U romanu piše: „More će se krvlju zamutiti kad ta vojska jednoga dana krene…Toliko bih želio dočekati dan kad ćemo uspostaviti savezništvo sa najvećim dušmaninom, pa krenuti na još većeg. Možda ću i dočekati.“ Vojska koju Ratkušić u romanu opisuje već ratuje pod crnom zastavom Kalifata.<ref name="kamenjar.com"/>
| |||