'''Operacija Jesen '94.''' bila je ratna operacija tzv. [[Armija RBiH|Armije RBiH]].
Izveo ju je [[4.Četvrti korpus Armije RBiH]]. Počela je [[11. studenoga]] [[1994.]] godine. Cilj operacije bilo je zauzimanje [[Podveležje|Podveležja]] i [[Velež]]a od [[Republika Srpska|Republike Srpske]]. Akcija je počela nakon odgađanja od nekoliko tjedana. Muslimanskim vođama bio je gotovo najveći problem motivirati vojnike da napadnu Srbe. Zapovjednik 42. brigade tzv. Armije BiH Esad Šejtanić predložio je na sastanku 20. listopada 1994. odgoditi početak operacije, jer je smatrao "da je potrebno više vremena za psihološke pripreme boraca da krenu u napad na srpske snage koje su im u najtežim trenutcima pomagale da Mostar obrane od [[HVO]]-a i od Hrvatske vojske". U stvarnosti su Srbi i Muslimani bili u savezu i nikakve Hrvatske vojske nije bilo. Suradnja Srba i Muslimana službeno je uspostavljena 8. kolovoza 1993. godine. Kodni naziv stalne telefonske veze bio je "Višnja-Jabuka". 4. korpus dobijao je redovnu opskrbu strjeljivom za pješačko oružje, a [[VRS]] je ispaljivala granate iz haubica i minobacača na položaje HVO, a premda naputcima koje su dobijali od Muslimana. Ta je srpsko-muslimanska suradnja trajala gotovo jednu godinu i tri mjeseca. Srbi su pomagali Muslimanima oružjem, streljivom i drugom opremom te granatiranjem Hrvata sa svojih položaja, čime Hrvati nisu mogli napraviti nikakve ofenzivne akcije, a granatiranjem je bilo i [[topnička priprema]] za muslimanske pokušaje uspostave [[mostobran]]a na drugim mjestima uz obalu [[Neretva|Neretve]] i proširivanje postojećih. Dugo se smatralo da su tu suradnju Srbi skupo naplatili u devizama od Srba, što nije odgovaralo istini. 4. korpus Armije BiH je potrošio samo stotinjak tisuća DM, vrlo mali iznos u usporedbi s onim koliko je pružila srpska vojska Muslimanima, s kojima se zbog njihova nepovoljna položaja mogla cjenkati i izvući daleko veće novce. Radilo se o planiranim zajendičkim srpsko-muslimanskim sveobuhvatnim vojnim operacijama protiv Hrvata. Dok je ispočetka sa srpske strane pregovore vodio zapovjednik nevesinjske brigade Novica Gušić, nije se moglo vidjeti kolika je suradnja. Skorim uključivanjem generala Ratka Mladića, postalo je sasvim jasno da je srpska pomoć došla uz puno znanje i suglasnost Srbije, stvarnog planera vojnih operacija u BiH. [[Ratko Mladić]] je predložio na sastancima na lokalitetu Buska i Gostina šuma kako bi išla zajedička operacija: jedni bi pošli ka Dubravama, Stocu, i Neumu a drugi bi osvojili sve zapadno od Neuma do Ploča.
Političkih vođa tih godina u Mostaru Safet Oručević rekao je zapovjedniku 4. korpusa [[Ramiz Dreković|Drekoviću]] da je on (Oručević) bio dio skupine koja je 1993. pregovarala sa srpskim snagama u Podveležju, i da su onda uspostavljeni odnosi spasili Muslimane od neizbježna gubitka Mostara. Zato je upozorio Drekovića da ne napada Srbe. Ramiz Dreković, tadašnji zapovjednik 4. korpusa Armije BiH, je bio "noviji" na terenu i nije bio upućen u ovdašnji srpsko-muslimanski dogovor na štetu Hrvata. Bio je za borbu protiv Srba. Doznavši istinu, morao je malo odgoditi početak. Akciju je želio poduzeti radi oslabljenja srpskog pritiska na Sarajevo. Zapovjedništvo 4. korpusa ubacilo je u pozadinu iza srpskih položaja ubacila oko 1.000 boraca Armije RBiH. Polakomivši se nerealnim uspjesima nad Hrvatima u srednjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini, odlučili su se na taj smioni poduhvat. Dubina ulaska muslimanskih [[diverzant|diverzanata]] iza srpskih crta iznenadila je Srbe. Zauzeli su neka srpska sela gdje su naišli na zaprepašteno stanovništvo. No, nisu uspjeli probiti srpske crte pa su se borci našli u okruženju. Sama operacija i spašavanje završilo je fijaskom. Prijetila je velika katastrofa, jer je poslije Srebrenice i Žepe ovo bilo najveće okruženje u kojem su se našle muslimanske snage. Akcija razbijanja [[obruč (vojna znanost)|obruča]] i izvlačenja prošla je vrlo loše. U organiziranoj operaciji poginulo je više boraca tzv. Armije RBiH iz Podveležja i Veleža nego što je poginulo Žepljaka srpnja 1995. godine. Uz brojne poginule muslimanske vojnike, službeno 82, srpske su postrojbe ranile i zarobile brojne muslimanske vojnike. Dramatični poraz tzv. Armije RBiH otežava činjenica da su im najsposobniji vojnici i iskusni veterani s drugih bojišta izginuli nizašto, za veliki nenaseljeni prostor na kojemu nije bilo ničeg kvalitetnog osim vrha Veleža kao dominantne kote.
