Berengar I.: razlika između inačica

Otac Berengara je bio Eberhard grof FriulijaFurlanije koji je kao nagradu za svoju vjernu službu dobio ruku kćerke cara [[Luj I., car Svetog Rimskog carstva|Ludovika Pobožnog]] . Iako u doba rođenja Berengara ta činjenica da je po ženskoj liniji carev unuk nije imala nikakvu važnost, ona tijekom kasnijeg njegovog života kada je izumrla dinastija [[Karolinzi|Karolinga]] u Italiji i Njemačkoj dobiva neusporedivu važnost.

Iste one nerede koje njegov rođak [[Arnulf od Karantanije, car Svetog Rimskog Carstva|Arnulf]] koristi da bi postao kraljem Njemačke, Berenger koristi kako bi se 888. godine proglasio i okrunio za kralja Italije. Tim potezom preduhitrio je ambicioznog [[Guido od Spoleta, car Svetog Rimskog Carstva|Guida od Spoleta]] sa sličnim rodoslovljem što dovodi do početka prvoga rata. Njegove prve ratne godine protiv vojvode od Spoleta postaju jedan poraz za drugim, ali s uspješnim izbjegavanjem bitke koja bi odlučila rata. Nemajući drugog izbora, pošto su sve druge titule bile zauzete, [[Guido od Spoleta, car Svetog Rimskog Carstva|Guido od Spoleta]] se okrunio za cara. Niti smrt ovoga cara nije ništa promijenila nego je samo rat nastavljen protiv njegovog sina s istim negativnim rezultatima. Nemajući izbora, Berengar tada traži pomoć iz Njemačke od [[Arnulf od Karantanije, car Svetog Rimskog Carstva|Arnulfa Karantanskog]] koji dolazi 896. godine i pobjeđuje [[Lambert od Spoleta, car Svetog Rimskog Carstva|Lambert od Spoleta]] . Njegov kasniji povratak u Njemačku rezultira 898. godine novim Berengarovim vojnim porazom, ali i ubojstvom Lamberta što je trebalo dovesti mir u Italiju. To se na kraju pokazalo daleko od istine pošto je berengarBerengar 899. godine ponovo poražen u bitci protiv pljačkaške horde Mađara.

Sljedećih deset godina ovaj kralj ipak dobiva priliku uživatuživati u u miru koji završava njegovom krunidbom 915. godine za cara Svetog Rimskog Carstva. Očekivanja pape i plemića da će novi car pokrenuti pohod protiv pljačkaških pohoda [[Arapi|Arapa]] tijekom sljedećih godina postajuse nisu razočaranaostvarila jer se Berengar i dalje više brine svojimza Fruilijemsvoju kojiFulaniju jekoju ugrožen odugrožavaju Mađara[[Mađari]] nego potencijalno izdajničkom južnom Italijom. Zbog toga nezadovoljni plemići donose odluku 922. godine da pozovu Rudolfa vojvodu od Burgundije da preuzme vlast u Italiji. Sljedeću godinu Berengar gubi veliku bitku protiv novog pretendenta samo da bi se povukao u FriuliFulaniju radi jačanja svojih snaga. Taj pokušaj završava neuspješno 924. godine kada horda Mađara ponovno pobjeđuje njegovu vojsku i pljačka provincije pod kontrolom Berengera. U tako politički neugodnoj situaciji Berengar pada kao žrtva atentata najvjerojatnije sponzoriranog od Rudolfa vojvode od Burgundije.