Ivan Mažuranić: razlika između inačica

'''Ivan Mažuranić''' ([[Novi Vinodolski]], [[11. kolovoza]] [[1814.]] - [[Zagreb]], [[4. kolovoza]] [[1890.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[pjesnik]], [[jezikoslovac]], [[prevoditelj]] i [[političar]]. [[Hrvatski ban]] od [[1873.]] do [[1880.]] godine. Poznat je po nadimku '''ban pučanin'''. Najznačajnija je kreativna osobnost [[Hrvatski narodni preporod|hrvatskoga narodnog preporoda]] (pjesnik, jezikoslovac, hrvatski [[ban]]).

Ivan Mažuranić rođen je u Novom Vinodolskom 1814. godine. Potječe iz imućne građansko-težačke, poljodjelsko-vinogradarske obitelji u Novom Vinodolskom. Mažuranići su stara novljanska obitelj koja se spominje još početkom [[16. stoljeće|16. stoljeća]].<ref name="Flora Turner-Vučetić">[[Flora Turner-Vučetić]], [http://www.matica.hr/vijenac/261/ban-pucanin-i-pjesnik-11031/ ''Ogranak Matice hrvatske u Velikoj Britaniji — Matrix Croatica UK. Ban pučanin i pjesnik''], ''Vijenac'', br. 261, 4. ožujka 2004., pristupljeno 9. travnja 2019.</ref> Ivan Mažuranić rodio se je u obitelji dobro stojećeg seljaka Ivana Mažuranića Petrova (1781.-1844.). U njegovoj obitelji bila su još tri sina, najstariji Josip koji je ostao brinuti se za imanje, [[Antun Mažuranić|Antun]] koji je bio poznati pravnik i filolog, te najmlađi [[Matija Mažuranić|Matija]] koji je bio kovač po struci.<ref name="Dunja Fališevac">Dunja Fališevac, [http://www.matica.hr/kolo/435/zivot-i-djelo-ivana-mazuranica-24015/''Život i djelo Ivana Mažuranića''], ''Kolo'', br. 3, 2014., pristupljeno 6. travnja 2019.</ref> Pučku školu pohađao je u Novom Vinodolskom, klasičnu gimnaziju u [[Rijeka|Rijeci]], gdje je naučio [[Talijanski jezik|talijanski]], [[Njemački jezik|njemački]] i [[mađarski jezik]].<ref name="Dunja Fališevac"/> Kasnije naučio je i [[Francuski jezik|francuski]], te ponešto [[Engleski jezik|engleski]], a i gotovo sve slavenske jezike.<ref name="Dunja Fališevac"/> Studirao je filozofiju i pravo u Zagrebu i mađarskom [[Sambotel]]u. Filozofiju je od [[1833.]] godine slušao u Zagrebu, a potom je nastavio studij u Sambotelu. U Zagrebu je od [[1835.]] do [[1837.]] godine studirao pravo na Kraljevskoj akademiji znanosti. Po svršetku studija prava radio je kao odvjetnički pripravnik (1837.-1839.) a potom kao gimnazijski profesoručitelj (1839.-1840.) u Zagrebu,. potomGodine kao[[1840.]] odvjetniknakon polaganja odvjetničkog ispita i ispita iz mjeničkog prava preselio se je u [[Karlovac]] gdje je otvorio odvjetnički ured. U lipnju [[1841.]] vjenčao se je s Aleksandrom Demeter, sestrom [[Dimitrija Demeter|KarlovcuDimitrija Demetra]]. Godine [[1847.]] nije uspio biti izabran za narodnog zastupnika u [[Hrvatski sabor]].<ref name="enciklopedija.hrDalibor Čepulo">Dalibor Čepulo, [httphttps://www.enciklopedijapravo.unizg.hr/natuknica_download/repository/Liberalna_misao_u_Hrvatskoj.aspx?id=39660pdf ''Ivan Mažuranić, Ivan(1814. - 1890.)''], enciklopedijastr. 50.-51., u: ''Liberalna misao u Hrvatskoj: prilozi povijesti liberalizma od kraja 18. do sredine 20. stoljeća'', ur. Andrea Feldman, Vladimir Stipetić i Franjo Zenko, Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2000.hr, pristupljeno 79. travnja 2019.</ref>

U politiku posve se uključio [[1848.]] godine. Na poziv poziv bana [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]], [[27. travnja]] [[1848.]], Mažuranić je pristupio novoosnovanom Banskom vijeću.<ref name="Flora Turner-Vučetić"/> Iste godine pisao je saborske akate, članake i reprezentacije. Kao narodni zastupnik u Hrvatskome saboru nije često govorio, no jednom od svojih govora, među ostalim, rekao je: "''ja ne mislim da će se ikad pomirenje (s Mađarima) mirnim putem izvesti moći..."'', pa je ustvrdio: ''"...što god je dosad samo na papiru učinjeno, to Mađar nikad održao nije."''.<ref name="Flora Turner-Vučetić"/> Godine [[1848.]] Središnji odbor s Mažuranićem na čelu istaknuo je da je te godine prestala svaka državnopravna veza Hrvatske s Ugarskom, budući da Hrvatska prizna "neodvisnost i samostalnost" i "realni i virtulani teritorialni obseg" [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]]. Potom od [[1850.]] godine obavlja u [[Beč]]u najviše političke funkcije vezane uz Hrvatsku: zamjenik generalnoga prokuratora i državni nadodvjetnik, predsjednik Privremenoga dvorskoga dikasterija za Hrvatsku i Slavoniju, predsjednik Hrvatske dvorske kancelarije.<ref name="enciklopedija.hr">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=39660 Mažuranić, Ivan], enciklopedija.hr, pristupljeno 7. travnja 2019.</ref> Nakon toga preselio se je 1850. godine u Zagreb i tu ga je Beč imenovao zamjenikom državnoga tužitelja za Hrvatsku i Slavoniju, a [[1854.]] državnim tužiteljem.<ref name="Flora Turner-Vučetić"/>

Od prvih stihova iz [[1830.]] godine (''Vinodolski dolče, da si zdravo, Novigrade, pozdravljam te lipo!''), koje piše kao 16-godišnji đak [[Rijeka|riječke]] klasične gimnazije u pjesmi "Pisma od Vinodolca školana"{{fusg|1}} kao pozdrav svome zavičaju, bavio se raznim liričkim problemima: razjašnjenjem metričkih problema vezanih za [[Hrvatski jezik|hrvatski jezični izraz]], [[Vergilije|vergilijanskim]] epom, posebno odnosom povijesti i poezije. Prvu na [[Hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]] objavljenu pjesmu "Primorac Danici", objavio je u ''[[Danica (časopis)|Danici]]'' 1835. godine.<ref name="Dunja Fališevac"/> U ''Danici'' je, od samoga početka, bio jedan od najzapaženijih i najizrazitijih pjesnika, a kao čovjek neobično uman, temeljite naobrazbe i prostranih vidika, preporodni pokret shvatio je dublje od mnogih, u punom totalitetu kulturno-političkih namjera i nijansi.

Uspjeh je i u javnosti bio tolik da ga je, kao karlovačkog odvjetnika, šurjak [[Dimitrija Demeter]], brat njegove supruge Aleksandre, nagovorio da za almanah ''Iskra: zabavni sastavci od više domorodnih spisateljah'' napiše nešto novo. To novo bio je spjev “Směrt Čengić-age”, prvi puta objavljen u ''Iskri'' [[ 1846.]] godine,<ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11878 Mažuranić, Ivan], Iva Mandušić i Ankica Šunjić (2015.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 6. travnja 2019.</ref><ref>[https://digitalnezbirke.kgz.hr/?object=info&id=18524 ''Iskra : zabavni sastavci od više domorodnih spisateljah''], digitalnezbirke.kgz.hr, pristupljeno 8. travnja 2019.</ref> koji nije samo ispunio sve nade nego i nadmašio sva očekivanja. [[Andrija Kačić Miošić|Kačić]] i [[Ivan Gundulić|Gundulić]]: to su temelji na kojima je podignuta zgrada Mažuranićeva epa. Ako je pošao od Kačića, tek preko Gundulića dosegao je vlastiti izraz. U svome danas već klasičnom djelu, jednom od najblistavijih, najmoćnijih umjetnina hrvatske riječi, opjevao je stvarni događaj, ali ga je on, ne držeći se svih povijesnih činjenica (esencijalno, radi se o moralno dvojbenom provincijalnom događaju: ubojstvu lokalnoga tiranina na prijetvorno-mučki način), pjesnički toliko preradio, i produbio, da se u njemu jedan pojedinačni slučaj uzdiže do opće, univerzalne ideje, misli vodilje cijeloga našeg preporodnog pokreta: ideje slobode i pravde. Djelo ''Smrt Smail-age Čengića'', prevedeno je na brojne svjetske jezike, kao što su mađarski, [[Armenski jezik|armenski]], [[Češki jezik|češki]], [[Poljski jezik|poljski]], [[Ruski jezik|ruski]], [[Albanski jezik|albanski]], njemački, engleski, [[Španjolski jezik|španjolski]], talijanski, [[Švedski jezik|švedski]], [[Latinski jezik|latinski]], [[esperanto]] i ine.<ref>[http://www.nsk.hr/blago-ivana-mazuranica-u-nacionalnoj-i-sveucilisnoj-knjiznici-u-zagrebu/ Blago Ivana Mažuranića u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu], nsk.hr, 3. studenoga 2014., pristupljeno 9. travnja 2019.</ref>

* ''Hèrvati Madjarom. Odgovor na proglase njihove od ožujka mieseca i travnja 1848.'', Tiskom Ivana Nep. Prettnera, Karlovac, 1848. (mađ. izd. ''A’ Horvátok a’ Magyaroknak: felelet az 1848-ik Mártzius és Aprilis magyar hirdetmenyekre'', Tiskom Franje Župana, Zagreb, 1848.)