Ramiz Dreković: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 2:
== Životopis ==
Rođen je u jugozapadnoj Srbiji, u Raškoj, kod Bošnjaka-Muslimana zvanom Sandžak u Vesenićima u općini Tutinu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Završivši srednju školu upisao je vojnu akademiju KoV JNA, smjer oklopne postrojbe.<ref name="Felić">(boš.) Bejdo Felić, ''Peti korpus (1992. - 1995.), Sarajevo: Ljiljan, 2002., str. 50, ISBN 9958-22-098-9, COBISS/BiH-ID 11295750</ref> Vojno školovanje završio je u Banjoj Luci 1980. godine. U JNA je prvo službovao u Bjelovaru,<ref name="kamenjar"/> hrvatskom gradu strateški važnom zbog ključnih vojarna, velikih zaliha oružja i strjeljiva. U gradu je bila stacionirana elitna 265. motorizirana oklopna brigada JNA i desetcima tenkova, oklopnjaka, VBR-ova, topova i dr. <ref name="Ivanković">Davor Ivanković: [https://www.vecernji.hr/vijesti/ratni-zlocin-bjelovar-tuzi-oficire-jna-810009 ''Ratni zločin: Bjelovar tuži oficire JNA''], Večernji list, 14. rujna 2005. Pristupljeno 3. veljače 2018.</ref> U JNA je bio zapovjednik oklopnog bataljuna u činu kapetana I. klase. <ref name="Felić"/> Inicijalnu fazu [[balvan-revolucija|velikosrpske pobune]] i potom [[Domovinski rat|velikosrpske agresije]] na Hrvatsku bio je u JNA. U JNA bio i tijekom Rujanskog rata i jednog dijela [[bitka za vojarne|bitke za vojnarne]], uključujući i [[Bitka za Bjelovar 1991.|bitke za Bjelovar]].<ref name="kamenjar"/> JNA se planirala iz Bjelovara spojiti sa snagama iz Virovitice i Okučana i tako presjeći Hrvatsku na tom dijelu. Hrvatske snage blokirale su vojarne i pregovarali o predaji. Iz vojarna se izvuklo pregovorima i pomaganjem u bijegu nesrpskim ročnicima i oficirima JNA.<ref name="Ivanković"/> Samoinicijativno je napustio JNA neznanog dana tijekom rujna 1991. godine. Nosio je čin kapetana I. klase.<ref name="kamenjar"/> Nije poznato kako je napustio, jer sličnih "spontanih" i "uspješnih" napuštanja JNA u Hrvatskoj od strane sandžačkog lobija bila je nerijetka pojava, da bi se potom te osobe iskazale u agresijskom [[Bošnjačko-hrvatski sukob|ratu protiv Hrvata]].
Napustio je Hrvatsku i otišao u BiH. Iz Bjelovara otišao je u
▲Napustio je Hrvatsku i otišao u BiH. Iz Bjelovara otišao je u Bihać gdje se stavio na raspolaganje [[Patriotska liga|Patriotskoj ligi]]. Iz Lige je otišao u Centar službi sigurnosti Bihać. Ondje je bio inspektor za obrambene pripreme. Do širenja borbi na bihaćko područje organizirao je otpor. Od početka 1992. je zapovjednik općinskog stožera [[TO BiH]]. Dužnost je obnašao do konca kolovoza 1992., kad je prešao na položaj zapovjednika novostvorene operativne skupine - Unsko sanske operativne skupine. Već 14. listopada 1992. stigla je zapovijed iz stožera vrhovnog zapovjedništva (Štab Vrhovne komande) OS BiH kojom je postavljen na mjesto zapovjednika [[Peti korpus Armije RBiH]]. <ref name="kamenjar"/>
Rane jeseni 1993., na mirnom bihaćkom ratištu, gdje nije bilo sukoba HVO i ARBiH, dok je na bojištima Srednje Bosne, sjeverne i središnje Hercegovine bjesnila velikobošnjačka agresija na Hrvate, izdao je ultimatum Hrvatima
HVO-u u AP Zapadna Bosna, u kojem se zahtijeva smjena svih zapovjednika HVO-a koji na tom području kontroliraju oko 50 km bojišnice prema srpskim položajima. Ultimatum je istekao [[28. listopada u Domovinskom ratu|28. listopada]] 1993. godine.<ref>[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar30.htm Hrvatski informativni centar] ''Hrvatski spomenar: 21. listopada - 31. listopada'' (pristupljeno 11. travnja 2019.) {{Hrvatski informativni centar}}</ref>
Bošnjačko vodstvo koje je prisvojilo ulogu Predsjedništva BiH promaknulo je Drekovića 14. prosinca 1993. godine u čin brigadnog generala. Mjesec dana poslije (14. siječnja 1994.) isto tijelo ga je prebacilo na čelo Četvrtog korpusa ARBiH,<ref name="kamenjar"/> čija zona odgovornosti pokrivala je općine Mostar, Konjic, Jablanica, Nevesinje, Stolac i Čapljina, u vrijeme dok je još trajala velikobošnjačka agresija na Hrvate na tim prostorima države BiH, a logori za Hrvate na području odgovornosti tog korpusa još su bili operabilni ([[Logor Športska dvorana na Musali u Konjicu|Konjicu]], [[Logor Muzej u Jablanici|Jablanici]] i drugi). Washingtonski sporazum potpisan je tek [[18. ožujka]] 1994. Poslije dužnosti zapovjednika Četvrtog korpusa bio je načelnik Uprave za politička pitanja glavnog stožera (Generalštaba) Armije BiH. <ref name="kamenjar"/> Ipak, Drekovića se ne spominje među zločincima nad Hrvatima u ''Zločin s pečatom''.<ref name="Zločin s pečatom">[https://web.archive.org/web/20150428092607/http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/odgovorni.htm HIC] Ivica Mlivončić: ''Osobe odgovorne za ratne zločine'' (pristupljeno 11. travnja 2019.)</ref>
Poslije rata formirana je [[Vojska FBiH]]. Dreković je obnašao dužnost zamjenika zapovjednika ''Komande obuke i doktrine''. Promaknut je u čin divizijskog generala 15. travnja 1997. godine na 5. obljetnicu stvaranja tkz Armije BiH. Nakon umirovljenja, bio je savjetnik u uredu nekadašnjeg premijera FBiH [[Nedžad Branković|Nedžada Brankovića]], a posljednji angažman bilo mu je mjesto savjetnika federalnog ministra za branitelje i invalida rata [[Salko Bukvarević|Salke Bukvarevića]].<ref name="kamenjar"/>
Line 15 ⟶ 14:
2004. je objavio knjigu U obruču.
5. prosinca 2018. uhićen je po nalogu Tužiteljstva Bosne i Hercegovine. Priveli su ga pripadnici SIPA-e. Tužiteljstvo ga je optužilo po zapovjednoj odgovornosti za ratne zločine počinjene na području Kalinovika 1995. godine. Tužiteljstvo ga je optužilo za neselektivno granatiranje općine Kalinovika, pri čemu je onda poginulo jedno dijete, a pet osoba ranjeno.<ref name="kamenjar"/>
== Djela ==
| |||