Razlika između inačica stranice »Travanjski rat«

Dodano 2.129 bajtova ,  prije 1 godinu
bez sažetka
m (uklonjena promjena suradnika 89.164.242.202 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika SpeedyGonsales)
Oznaka: brzo uklanjanje
 
Uz to je Italija odranije imala planove za razbijanje Jugoslavije, kako bi uspostavom svoje imperijalne vladavine na istočnoj obali Jadrana pretvorila to more u svoje unutrašnje vode.
 
Sile osovine su bez poteškoća porazile, okupirale i razdijelile Kraljevinu Jugoslaviju, ali neki autori iznose da je napad [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] na [[Sovjetski Savez|SSSR]] (koji, vrijedi opaziti, nije ni rječju protestirao zbog njemačkog napada na Jugoslaviju; uostalom su 10 mjeseci ranije sovjetske snage uz njemačku podršku okupirale [[Moldavija|Moldaviju]], tj. dio Jugoslaviji susjednje [[Rumunjska|Rumunjske]]) - [[Operacija Barbarossa]] - bio odgođen za nekoliko tjedana; posljedično su njemačke snage zauzele do početka oštre ruske zime 1941. godine nešto manji teritorij, nego što bi bile u stanju bez napada na Jugoslaviju<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.nytimes.com/1981/06/21/magazine/hitler-s-russian-blunder.html?pagewanted=all%20HITLER%27S%20RUSSIAN%20BLUNDER|title=HITLER'S RUSSIAN BLUNDER|author=Drew Middleton|date=21. lipnja 1981.|work=|language=engleski|publisher=NY Times|accessdate=17. travnja 2019.}}</ref>.
 
==Kratak opis ratnih zbivanja==
 
Vojska Kraljevine Jugoslavije bila pod zapovjedništvom pretežno srpskog časničkog kadra. Glavni stožer nastojao, ponovitiprema taktikuiskustvima iz [[1. svjetski rat|1. svjetskog rata ]] kada je stvoren tzv. solunski[[Solunsko bojište|Solunski front]], gdjenastojali jepreko srbijanska[[Grčka|Grčke]] vojska dobivala obilatu vojnu i logističkuosigurati pomoć [[AntantaUjedinjeno Kraljevstvo|AntanteVelike Britanije]], koja je u Grčkoj već bila prisutna. ZapadniIz zapadnih dijelovidijelova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] trebalitrebale su bitise žrtvovani.jugoslavenske Uvojne travanjskomsnage ratupod takvaborbom taktikapovlačiti doživjelaprema jesredišnjim i istočnim dijelovima države, koje se namjeravalo odlučno braniti. Svi su ti planovi doživjeli potpuni neuspjeh: invazija je krenula također iz pravca Bugarske i Albanije na jugu i istoku Jugoslavije, a vojne snage nisu bile spremne - a očito ni sposobne - pružiti dovoljno jaki otpor njemačkoj vojsci koja je u to doba slovila za nezaustavljivu.
 
Prvoga dana rata ([[6. travnja]]) zrakoplovi [[Luftwaffe]] žestoko su [[Bombardiranje Beograda u Drugom svjetskom ratu|bombardirali Beograd]], pri čemu je život izgubilo od 2000 do 4000 civila. Otpor Kraljevskog jugoslavenskog zrakoplovstva bio je prilično neučinkovit iako je u njegovu sastavu bilo i naprednih lovačkih zrakoplova poput britanskog [[Hawker Hurricane|Hurricanea]] ili njemačkog [[Messerschmitt Bf 109|Messerschmitta Bf 109]]. Jugoslavenski piloti su bili toliko loše koordinirani da su počeli obarati jedni druge misleći da napadaju neprijateljske zrakoplove. Nekoliko jugoslavenskih bombardera izvršilo je napade na ciljeve u [[Austrija|Austriji]] i [[Mađarska|Mađarskoj]] te na [[Zadar]] i [[Albanija|Albaniju]] (koji su bili pod vlašću Talijana), ali takve sporadične akcije nisu značajnije utjecale na tijek ratnih zbivanja.
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 146-1975-036-24, Jugoslawien, serbische Gefangene.jpg|240px|mini|Jugoslavenski vojnici predaju se njemačkoj vojsci]]
Rat je završen potpisivanjem kapitulacije [[17. travnja]]. Kralj [[Petar II. Karađorđević]] i jugoslavenska vlada otišli su u emigraciju još [[14. travnja]]. Njemačke vojne snage imale su veoma male gubitke: nešto manje od 200 ubijenih i nestalih, te 50 uništenih zrakoplova.
 
Sam [[Adolf Hitler]] je svojim zapovjednim vlakom iz Berina doputovao 12. travnja 1940. god. u Mönichkirchen u Austriji, svega 50 km od jugoslavenske granice, te je odatle nadzirao invaziju. 26. travnja je odatle doputovao do Maribor, kojega će zajedno s većim dijelom [[Slovenija|Slovenije]] uskoro priključiti Njemačkoj.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.vecer.com/hitler-v-mariboru-6212159|title=Hitler v Mariboru|author=Boris Hajdinjak|date=16. travnja 2016.|work=|language=slovenski|publisher=Večer|accessdate=17. travnja 2019.}}</ref>
 
== Posljedice ==
 
Jugoslavenska vojska nije imala izgleda za pobjedu u neravnopravnom sukobu, no ipak brzina s kojom je [[Kraljevina Jugoslavija]] osvojena neugodno je iznenadila [[Velika Britanija|Veliku Britaniju]] koja je bila potaknula puč koji je i isprovocirao napad [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. Srpski generali pretpostavljali su da će im rat donijeti povlastice nakon pobjede Saveznika, no umjesto toga olakšao je dolazak komunista na vlast u Jugoslaviji.
 
[[14. travnja]] mladi kralj [[Petar II. Karađorđević]] i njegovo uže društvo, a dan kasnije predsjednik (pučističke) vlade [[Dušan Simović]] i vladačlanovi vlade te praktično svi sudionici nedavnog udara pobjegli su iz zemlje s jedne zračne luke kraj [[Nikšić]]a. Kralj i vlada su vojnim avionima uspjeli prevesti za sobom u inozemstvo veliki dio zlatnih rezervi države. Samo mali dio jugoslavenskih vojnika izbjegao je zarobljavanju, i to privremeno. Mali dioOd mornarice u sastavu od, 2 torpedna čamca i 1 podmornicepodmornica pobjegaopobjegli jesu u [[Egipat]]<ref>Adamich, ''The Royal Yugoslav Navy in World War II''</ref>, a dio zrakoplovstva (60-70 aviona) odletio je iz zemlje. Oko 1 500 vojnika pobjeglo je u [[Grčka|Grčku]]. Vojnike su uskoro zarobili Nijemci, a 44 aviona je kratko vrijeme nakon bijega uništio napad njemačkih bombardera u zračnoj luci Paramythia blizu Janjine u sjeverozapadnoj Grčkoj. Oko 20 drugih aviona odletjelouspjelo je odletjeti u Egipat.
 
Prema najranijim njemačkim službenim podacima broj ratnih zarobljenika iznosio je 6 298 časnika i 337 864 dočasnika i vojnika, sve [[Srbi|Srba]].<ref>''Der Feldzug auf dem Balkan'', str. 64.</ref> Prema američkim izvorima koji se temelje na zaplijenjenim njemačkim ispravama, Nijemci su zarobili oko 254 000 vojnika i časnika, računajući samo Srbijance.<ref>United States, Department of the Army, ''The German Campaigns in the Balkans'', str. 64.</ref> Pišući kasnije na osnovi potpunije evidencije, Terzić tvrdi da je zarobljeno oko 375 000 ljudi, od toga su 30 000 zarobili Talijani. Nakon puštanja raznih kategorija ljudi, uključujući neke bolesnike, on procjenjuje da je na kraju ostalo oko 200 000 ratnih zarobljenika u Njemačkoj, a 10 000 u Italiji, te da su 90% njih bili Srbi. Još kasnije njemački službeni izvor procjenjuje broj jugoslavenskih ratnih zarobljenika u Njemačkoj 21. lipnja 1941. na 181 258, uključujući i one koji su pušteni, pobjegli ili umrli. Od tog broja 13 559 bili su časnici.<ref>KTB/OKW/WFSt I, 1106.</ref> Na njemačkoj strani u Travanjskom ratu bio je samo 151 ubijeni, 392 ranjena i 15 nestalih. U svom naletu na Beograd, 41. oklopni korpus izgubio je samo jednog časnika, žrtvu civilnog snajpera.
 
Sile pobjednice su zaplijenile rezerve novca koje su jugoslavenske vlasti pripremlile za plaćanje ratnih troškova, te su ih koristile za financiranje svojih potreba.
 
Daljnja posljedica je bila potpuni [[raspad Kraljevine Jugoslavije]], čiji je državni teritorij dijelom pripojen susjednim državama, a dijelom uključen u nove državne tvorevine pod kontrolom Njemačke i Italije.