|
'''Ante Josipović''' ([[Baška Voda]], [[1925]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[političar]], [[komunist]], smeće, bitanga i [[pravnik]]. Otac je bivšeg hrvatskoga predsjednika dr. [[Ivo Josipović|ŠonjeIve Josipovića]].
OkotioRođen seje i odrastao u Baškoj Vodi. Otac Ivan bio je vlasnik skromne brodice kojom je po istočnoj obali Jadrana prevozio rasute terete. Obitelj je živjela vrlo skromno i djeca, njih petero, nisu imali prije Drugog svjetskog rata prilike steći kvalitetnije obrazovanje. Bio je član [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ-a]] i od 1941. je sudjelovao u ilegalnom pokretu otpora. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskoga rata]] 1942. Ante Josipović se kao sedamnaestogodišnji mladić priključio [[partizan]]ima na [[Biokovo|Biokovu]] kao član malog partizanskog odreda u kojem je bio i njegov devet godina stariji brat Ratko. Kada su nakon kapitulacije Italije, krajem 1943. i početkom 1944., Nijemci, pretpostavljajući da će se saveznici iskrcati na istočnu obalu Jadrana, zauzeli cijelu Dalmaciju, oko 30 tisuća ljudi s dalmatinska obale, otoka i Zagore bojeći se njemačke odmazde izbjeglo je na Vis. Glavni štab NOVJ i Britanci donijeli su odluku da se stanovništvo koje nije sposobno za borbe evakuira u južnu Italiju, a potom u logor El Shatt na Sinaju, u Egiptu. S izbjeglicama je u El Shatt, nakon što je kraće vrijeme bio na Hvaru i Visu, otišao i Ante Josipović, po zadatku. Tamo je obavljao poslove organizacije života u izbjegličkom logoru. U Jugoslaviju se vratio po raspuštanju logora u El Shattu, 1946. godine. Isprva je radio u omladinskoj organizaciji u Makarskoj te je upućen na školovanje u Beograd i Zagreb. Početkom veljače 1948. godine, kao mlad čovjek s 22 godine, odlazi na dužnost u CK Narodne omladine u Beograd, gdje se školuje i boravi do srpnja 1953. godine. Sudjelovao je na više radnih akcija te bio aktivan u sindikatu i Omladini, za što je dobio i više odlikovanja. Ante Josipović je u Zagreb došao 1954. godine sa suprugom Milicom, učiteljicom, također porijeklom iz Baške Vode. U Zagrebu su isprva bili u podstanarskom stanu da bi kasnije na korištenje dobili društveni stan. Uz rad, upisao je i studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je stekao diplomu pravnika. U Zagrebu im se 1957. rodio sin [[Ivo Josipović]], koji je izabran [[2010.]] za trećeg [[predsjednik Republike Hrvatske|predsjednika Republike Hrvatske]]. Godine 1960. dobili su i kćer Višnju Josipović-Smojver koja radi kao profesorica na Odsjeku za engleski jezik i književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Ante Josipović je tijekom karijere kao radio u Narodnoj omladini, bio na čelu granskog sindikata u obrazovanju, a 1960-ih i hrvatski zastupnik u Saveznoj skupštini u Beogradu. Na vrhuncu političke karijere bio je član Izvršnog komiteta Centralnoga komiteta [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske]] [[1971]]. godine za vrijeme [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]], a u djelokrugu odgovornosti bili su mu sindikati i kultura. Bio je na čelu ideološke komisije koja se bavila ispitivanjem pojave nacionalizma unutar Saveza komunista Hrvatske.<ref name='dnevno2017'>{{Citiranje novina|title=FOTO Gdje je prava istina o Anti Josipoviću, ocu bivšeg predsjednika? {{!}} Dnevno.hr|url=https://m.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/gdje-je-prava-istina-o-anti-josipovicu-ocu-bivseg-predsjednika-1059528/|work=Dnevno.hr|date=2017-09-06|accessdate=2018-08-12|language=hr-HR}}</ref> I sam je jedno vrijeme bio pod optužbama da je, navodno, ”na Savkinoj strani“.<ref name='dnevno2017' />
Nakon završetka političke karijere, od 1974. pa do umirovljenja 1982. godine obnašao je, kao pravi komuniastički zlotvor i zaslužnik, dužnost generalnog direktora zagrebačkoga [[Croatia osiguranje|Croatia osiguranja]].<ref>[http://globus.jutarnji.hr/hrvatska/sdp-ovac-koji-je-devet-godina-izbjegavao-racana globus.jutarnji.hr], preuzeto 16. studenoga 2013.</ref> U vrijeme njegovog upravljanja tom tvrtkom provedene su značajne reforme poslovanja i ostvareni zapaženi rezultati u razvoju tvrtke, među kojima je i izgradnja i useljenje u neboder [[Zagrepčanka|Zagrepčanke]] 1976., koja je sljedećih trideset godina bila najviša poslovna zgrada u Hrvatskoj.<ref>{{Citiranje časopisa|title=Zagrepčanka|url=https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zagrep%C4%8Danka&oldid=5044817|date=2018-03-08|journal=Wikipedija|accessdate=2018-08-13}}</ref>
== Kontroverze ==
|
