Bleiburška tragedija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 11:
Današnja historiografija kao glavnog nalogodavca ovih zločina označuje Josipa Broza Tita, koji je čvrsto kontrolirao cjelokupno djelovanje jugoslavenskih oružanih snaga i snaga sigurnosti uključenih u te događaje, te koji se u vrijeme izvršenja zločina nalazio na području Sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije i mogao je na najdjelotvorniji način nadzirati završne operacije svojih snaga i uspostavu kontrole nad zapadnim granicama Jugoslavije.
Izgleda da je prvo djelo s podatcima o Bleiburgu i Križnom putu bila knjiga (391 stranica) "''La tragedia de Bleiburg''" objavljena na španjolskom jeziku 1963. godine kod ''Instituto Croata Latinoamericano de Cultura.''<ref>{{Citiranje weba|url=https://trove.nla.gov.au/work/17137083?q&versionId=20102649|title=La tragedia de Bleiburg : documentos sobre las matanzas en masa de los croatas en Yugoslavia comunista en 1945.|author=Instituto Croata Latinoamericano de Cultura|date=Buenos Aires : Studia Croatica, 1963.|work=|language=španjolski|publisher=|accessdate=20. travnja 2019.}}</ref> U [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|komunističkoj Jugoslaviji]], nije se u principu pričalo o nikakvim masovnim ubojstvima koje bi u II. svjetskom ratu počinile snage pod kontrolom komunista, te je sama ideja da bi propagandno glorificirani ''[[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizani]]'' ikada počinili bilo što ružno, a kamo li zločin - bila potpuni [[tabu]]. O tim se temama nije pisalo, nije ih se istraživalo - službena je politika bila, da se svih žrtava fašizma i "palih u borbi protiv fašizma" treba sjećati, zapisivati njihova imena u razne zbornike i njihove grobove i mjesta pogibije obilježavati spomenicima; dok se naprotiv palih "neprijatelja" (bilo vojnika, bilo civila) ne treba sjećati, ne smije brojati, da se njihove grobove mora uništavati i prikrivati, a njihova imena treba zaboraviti<ref>[http://www.hic.hr/images/komunisticke-zlocinci-nisu-antifasizma.pdf "Komunistički zločini nisu antifašizam"], Hrvatski informativni centar 2008., str. 22 do 27</ref> - i do [[Raspad SFRJ|raspada Jugoslavije]] se naprosto o tome moglo čuti samo u šapatom prenošenim svjedočanstvima sudionika.
== Prethodno razjašnjenje ==
| |||