Pasha: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
pred.
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Pasha''' (grč. pasha, aram. pasha', hebr. pesa'h, hrv. "proći mimo") jedan je od [[Židovi|židovskih]] blagdana. Naziv dolazi od događaja kada je anđeo ubijao prvorođence Egipćana, a židovske je domove, koji su bili označeni janjetovom krvlju na dovratniku, mimoilaziozaobilazio. To je spomen na izlazak, koji je izbavio Hebreje iz egipatskog ropstva. Nakon što su postali sjedioci, Izraelci su u [[Kanaan]]u ujedinili pashalnu večeru sa sedmodnevnim svetkovanjem blagdana Beskvasnih kruhova (macot). Potom je [[Jošija]] proveo centralizaciju bogoštovlja i odredio svetkovanje u središnjem svetištu u Jeruzalemu. U [[Isus]]ovo vrijeme su se [[Mojsije|Mojsijevi]] vjernici sabirali u [[Jeruzalem]]u radi žrtvovanja i blagovanja janjeta. Pedeseti dan poslije Pashe, slavi se blagdan [[Šavuot]].
 
==Etimologija==
 
Podrijetlo je tog imena sporno. Neki mu pripisujudaju tuđinskustranu [[etimologija|etimologiju]], [[Asirija|asirsku]] (pasa'hu, (umilostiviti) ili [[egipat]]sku (pa-s, sjecanje; oe-sah, udarac); all nijedna od tih pretpostavki nije sigurna. [[Biblija]] povezuje pesa'h s glagolom pasa'h, koji znaci ili hramati, ili izvoditi [[obred]]ni ples oko žrtve ili pak, u prenesenom smislu, »skakati«, »prolaziti«, poštedjeti. Pasha jestje prolazak [[Jahve]] koji je prošao iznad izraelskih domova.
 
==Izraelska Pasha==
Redak 12:
===Pasha i izlazak===
 
Veliko proljeće Izrada jestje ono u kojem ga Bog oslobađa iz egipatskog jarma nizom providnosnih zahvata, kod kojih je najznačajniji zahvat u okviru desetog [[Deset egipatskih zala|egipatskog zla]]. Predaja će s tim događajem kasnije povezati žrtvovanje prvenaca od stada i otkup prvorođenih Izraelaca. To je povezivanje od drugotne važnosti. Važna je tu činjenica da se Pasha poklapa s izbavljenjem Izraelaca: ona postaje spomenčin izlaska, tog najvećeg događaja njihove povijesti; podsjeća na to da je Bog udario Egipat a poštedio svoje vjerne.
 
===Pasha i Blagdan beskvasnih hljebova===
Redak 22:
===Pasha — blagdan Hrama===
 
Najvažnija je preinaka koju donosi [[Ponovljeni zakon]]: on staru obiteljsku svetkovinu pretvara u blagdan [[Hram]]a. Možda su počeci tog zakonodavstva nadošlidošli pod Ezekijom, no, pod Jošijom je to zakonodavstvo činjenica. Pasha se tako uvrštava u opću centralizaciju bogoštovlja. Obred se Pashe prilagođuje; krv se izlijeva na [[žrtvenik]] svećenici i [[leviti]] glavni su akteri ceremonije. PoslijeNakon babilonskoga progonstva Pasha postaje najvećimnajveći blagdanomblagdan. Izostavljanje Pashe moglo bi za sobom povlačiti, za Židove, pravo izopćenje.
 
Svi obrezani, i to samo oni, moraju sudjelovati u Pashi. U slučaju nužde, ona se može odložiti za mjesec dana. Te precizacije odsad uključuju svećeničko zakonodavstvo u nepromjenjive pravne propise. Nema sumnje da se Pasha, izvan Svetog grada, ovdje ili ondje, slavila u obiteljskom krugu; sigurno je to činila židovska naseobina u [[Elefantini]], u [[Egipat|Egiptu]]. Ali žrtvovanje janjeta polako nestaje iz tih zasebnih svetkovanja, koja odsad zalaze u sjenu jeruzalemske svečanosti.
Redak 32:
Pasha je, postala jednim od velikih hodočašća liturgijske godine. U židovstvu ona dobiva vrlo bogat smisao, sto ga do kraja razjašnjava [[Targum]] o Izl 12,42: Izrael izvučen iz ropstva podsjeća na svijet izvučen iz kaosa, na [[Izak]]a izvučena iz lomače i čovječanstvo što ga očekivani [[Mesija]] izvlači iz bijede. Te perspektive nalaze u Bibliji mnogobrojne oslonce. Stvaranje i otkupljenje doista se često povezuju, osobito u velikom uskrsnom Halelu: Ako Bog može razdvojiti [[Crveno more]], može to zato sto je u početku razdvojio iskonski ocean.
 
Spasiti [[Jakov (praotac)|Jakovljeve]] sinove, može to zato što je najprije spasio njegove pretke. [[Abraham]], smatra se, očekuje izlazak, a zalog tog izlaska za nj je [[Izak]]ov spas. Izak pak, smatra se, prinesen je na [[Sion]]u, kao i kasnije pashalno janje, on je pošteđen od mača, kao kasnije Izrael. Izaka je spasio ovan, Izraela janje; Izak svojim [[obrezanje]]m prolijeva [[krv]], krv već bogatu pomirnom vrijednošću, kao što će to kasnije biti krv pashalnih žrtava. Svi Božji zahvati u prošlosti bude nadu da će u budućnosti nastupiti onaj odlučni zahvat. Konačni spas ukazuje se kao novo stvaranje, kao neopozivi izlazak, kao posvemašnja pobjeda nad zlom, kao opet nađeni raj. Božji izaslanik komu je zadaćazadatak izvesti taj preobražaj svijeta često je viđen kao Mesija, tako da židovi svake pashalne noći očekuju njegov dolazak. U rimsko doba uprava bdije da održi red za vrijeme pashalnih svetkovina i prokurator svake godine dolazi tom prigodom u [[Jeruzalem]].
 
==Pasha u kršćanstvu==
Kršćanska Pasha sjedinjuje [[Krist]]ove učenike u zajedništvo s Gospodinom, koji je viđen kao istinski Božji jaganjac. Ona ih na poseban način pridružuje svojoj smrti i uskrsnuću kojima su izbavljeni izod grijeha i smrti. Veza između jednog i drugog blagdana neprekinuta je i očita, ali prijelazom iz starog Saveza u novi Savez posredstvom Isusove Pashe kršćani stupaju u drugačiji plan. Pashalna je večera u starozavjetnoj povijesti i obredu doživjela bogat razvoj.
 
Izgleda da je izvedena iz jedne nomadske svetkovine s objedom koji je odgovarao načinu života. Za Pashalnu večer je karakteristična životinja, koja je trebala biti pečena na vatri, koju su jeli s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem, a objed se morao blagovati opasanih bokova, u sandalama i s pastirskim štapom u ruci kao kad se je spremalo za nekakvo dugo putovanje. U novozavjetnom vremenu obred pahalne večere, sastojano se od molitve, ispijanja nekoliko čaša vina, čitanja i objedovanja određenim redoslijedom. Po Isusu starozavjetna je pashalna večera postala pashom novoga saveza, a u pracrkvi uspomenom na spasenjsko djelo Božje.