Antun Nizeteo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
 
==Životopis==
Rodio se je u Zadru. U Zadru i Sinju je išao u osnovnu školu. U Splitu je završio klasičnu gimnaziju. Poslije mature bio je njeko vrijeme u uredništvu splitskoga dnevnog lista [[Novo doba|Novog doba]]. Zatim je otišao u Zagreb gdje je diplomirao na Pravnom fakultetu 1936. godine. Poslije studija odlužio je vojni rok u Zemunu. Zaposlio se je kao državni službenik u Iseljeničkom uredu Ministarstva socijalne politike. Otamo je 1941. premješten u [[Ministarstvo vanjskih poslova NDH]] i imenovan izaslanikom za kulturne veze u hrvatskom poslanstvu u Rimu. Dok je bio ondje surađivao je svodećim talijanskim slavistima. Primjerice L. Salviniju je pomogao sastaviti i prevesti mu antologiju ''Poeti croati''. Također je pokrenuo europski književno-umjetnički časopis "Parallelo".<ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca"/> Njegovom zaslugom u Rimu s uspjehom gostovala Hrvatska opera s Gotovčevim »Erom« kao i to da je B. Gigli gostovao u Zagrebu. Prvi je kod nas upozorio na talijanskog pisca Itala Sveva te je za Zabavnu biblioteku preveo njegov roman Mlada starost. <ref name="mh">Josip Braulić: [http://www.matica.hr/vijenac/160/sjecanje-antun-nizeteo-5-veljace-1913-4-travnja-2000-18354/ ''Sjećanje: Antun Nizeteo (5. veljače 1913-4. travnja 2000)''], Vijenac br. 160, 20. travnja 2000. Pristupljeno 23. travnja 2019.</ref>
 
Koncem 1943. imenovan je nadstojnikom Odjela za kulturne veze Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske u Zagrebu, te izabran za odbornika Matice hrvatske i za urednika ''Suvremene knjižnice''. Pored ostalih, uređivao je i objavio Mile Budaka, Side Košutić i Ante Cilige. Siječnja 1945. premješten je u hrvatski konzulat u Pragu gdje je dočekao kraj rata s dr. B. Gavellom i dr. L Vitezićem u pripremi velike izložbe hrvatske knjige. Sve pristigle knjige iz Zagreba ostale na dar praškoj Nacionalnoj knjižnici. Izabrao je ne vratiti se u domovinu, nego ostati u emigraciji. U emigraciji je surađivao s hrvatskim listovima i časopisima. Iste je godine otišao u München, u kojem je ostao do 1950. godine.<ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca"/>
 
Odanle je otišao u Chicago u SAD, pa nakon jedne godine u New York gdje je radio u sveučilišnim knjižnicama i studirao. U New Yorku je surađivao s američkim profesorima hrvatskog podrijetla C. S. Mihanovićem i W. Reevom, s kojima je osnovao [[Hrvatska akademija Amerike|Hrvatsku akademiju Amerike]] koja djeluje do danas i izdaje godišnjak [[The Journal of Croatian Studies]]. Skupa s američkom prevoditeljicom [[Carolyn Hunter]] (u. 1991.) prevodio na engleski i u njemu objavljivao hrvatsku poeziju. Magistrirao je povijesne znanosti na sveučilištu Fordham 1956. godine. Magistrirao je knjižničarstvo na sveučilištu Columbia 1958. godine. Potom je odselio u Ithacu, država New York, gdje se je zaposlio kao knjižničar u knjižnici sveučilišta Cornella. Ondje je radio do odlaska u mirovinu 1978. godine. Sljedeće odredište bilo mu je Kensington u saveznoj državi Marylandu.<ref name="60 hrv. emigrantskih pisaca"/> Od tada do povratka u domovinu živio je u Washingtonu. <ref name="mh"/>
 
== Djela ==
Redak 36:
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski novelisti]]
[[Kategorija:Hrvati u Italiji]]
 
[[Kategorija:Hrvati u Njemačkoj]]
 
[[Kategorija:Hrvati u SAD-u]]
 
[[Kategorija:Knjižničarstvo]]
[[Kategorija:Hrvatski diplomati]]