Černobilska katastrofa: razlika između inačica

Danas se sa sigurnošću može tvrditi da je glavni uzrok nesreće nesiguran [[dizajn]] sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudska pogreška nedovoljno stručnih ljudi pri pokušaju uspostavljanja stabilizacije nad nepredviđenim radom tada destabiliziranog reaktora. Točno u 1 sat i 23 minute, 26. travnja 1986. godine, došlo je do eksplozije na 4. reaktoru Černobilske nuklearne elektrane. Nedovoljno stručnom procjenom, prilikom eksperimenta nije ostavljen dovoljan broj šipki u četvrtom reaktoru što je nenadano dovelo do opterećenja [[sustav]]a. Istovremeno je drugi [[operater]] isključio dovod vode u reaktor koja ga hladi, nakon čega je došlo do [[eksplozija|eksplozije]]. Prema posljednjem [[izvještaj]]u iz 1991. godine, uzrok ekplozijeeksplozije predstavljaju greške u dizajnu samog reaktora, točnije u šipkama koje kontroliraju rad reaktora.

Među [[čimbenici]]ma koji su doprinjelidoprinijeli nesreći su i neadekvatno obučeni [[djelatnici]] elektrane. Direktor '''V. P. Brjuganov''' je prije transfera u černobilsku [[nuklearna elektrana|nuklearnu elektranu]] radio u [[termoelektrana|termoelektrani]] na [[ugljen]]. Glavni inženjer '''Nikolaj Fomin''' je također imao iskustva samo na konvencionalnim elektranama. '''Anatolij Djatlov''', zamjenik glavnog inženjera, je imao pretežito iskustva s nuklearnim reaktorima na podmornicama. Djatlov je nakon nesreće isticao da su u upustvimauputstvima za rukovanje, dizajneri reaktora namjerno propustili napomenuti da su reaktori nestabilni pri pojedinim opsezima rada. [[Operateri]] također nisu bili svjesni mane ili bolje rečeno osobine kontrolnih šipaka. Naime, dio kontrolnih šipaka, koje apsorbiraju [[neutron]]e i time usporavaju reakciju kad se spuste u reaktor, je bio napravljen od [[grafit]]a, i to dio koji prvi ulazi u reaktor, što je dovelo do istiskivanja dijela tekućine koja hladi [[reaktor]]. Uslijed ovakvog dizajna, spuštanje kontrolnih šipki je dovelo do kratkog povećanja aktivnosti u reaktoru prije smanjivanja.

Godine 1991. u odjeljenju 2. reaktora izbio je požar pa je tijekom uviđaja donešendonesen zaključak da se obustavi rad funkcionalnog 2. reaktora. Reaktor 1. je prestao s radom u studenom 1996. godine, u sklopu dogovora vlade [[Ukrajina|Ukrajine]] i međunarodnih organizacija za zaštitu i sigurnost okoliša te IAEA-a. Tadašnji predsjednik Ukrajine [[Leonid Kučma]], osobno je 15. prosinca 2000. godine isključio reaktor br. 3, čime je posve zaustavljen rad nuklearne elektrane Černobil.

Kompletan ozračen prostor do danas je ostao pod posebnom kontrolom i aktivnim promatranjem više ukrajinskih i svjetskih stručnjaka poput Sergija Gaščaka, Timothya Mousseaua, Andersa Mollera i drugih. Prema pojedinim istraživanjima stručnjaka, biljni i životinjski svijet na tom prostoru počeo se zapanjujuće naglo oporavljati krajem devedesetih godina te je primjećenoprimijećeno da su jako ozračen prostor naselile i životinje koje su bile pred izumiranjem ili potpuno istrijebljene.

[[Datoteka:VOA Markosian - Chernobyl04.jpg|mini|Turistički vodićvodič prikazuje razinu radioaktivnog onečišćenja]]

Černobilska katastrofa pokrenula je borbu europskih organizacija protiv europskih nuklearnih postrojenja i buđenje dublje ekološke svijesti koja se proširila cijelim svijetom. Godine 2000., američki predsjednik [[Bill Clinton]] potpisao je s ukrajinskim predsjednikom ugovor o zatvaranju posljednjeg funkcionalnog reaktora u Černobilu, u zamjenu za finacijskufinancijsku pomoć pri sanaciji mjesta nesreće. Posebnim političkim naporima aktualne ukrajinske vlasti su 2005. godine pokrenule svjetsku akciju kvalitetne i dugotrajne sanacije mjesta nesreće i zbrinjavanja štetnog otpada i materijala.

Godine 2007. potpisan je ugovor između [[Ukrajina|ukrajinskih vlasti]] i [[Francuska|francuskog]] konzorcijumakonzorcija «Norvark» kojim se u 2010. namjerava započeti izgradnja novog zaštitnog [[sarkofag]]a, čija se vrijednost i troškovi izrade kreću oko 505 milijuna [[američki dolar|američkih dolara]]. Cjelokupan [[projekt]] je u 2009. bio predstavljen i odobren od ukrajinskog Državnog nuklearno-regulatornog vijeća. Novi [[sarkofag]] će biti izrađen prema najvišim sigurnosnim standardima i njegov rok trajanja će biti najmanje 100 [[godina]].

Oko 35.000 odraslih osoba i oko 1.400 djece zatražilo je pomoć koja je direktno vezana za posljedice nukleranenuklearne nesreće. Različite razine zdravstvenih posljedica prouzročenih [[radioaktivnost|radioaktivnošću]] osjetilo je preko 2,4 milijuna ukrajinskih građana, a konačne zdravstvene posljedice znat će se tek nakon nekoliko desetljeća. Najveće zdravstvnezdravstvene probleme osjetili su građani [[Bjelorusija|Bjelorusije]], prema kojima je s mjesta nesreće vjetar nosio velike količine radioaktivne prašine koje su se ondje zadržale. Zabilježen je intenzivan porast prijevremenih porođaja, rađanja djece s određenim poremećajima, dok su odrasli postali skloni oboljevanju od leukemije, raka i drugih oblika bolesti. U čitavoj su se [[Europa|Europi]] učinci [[zračenje|zračenja]] odrazili na zdravlje ljudi, na plodovima koje su kontaminirani dugoživućim radioaktivnim izotopima. Posebno je opasan [[stroncij]]-90 koji zamjenjuje [[kalij]] u organizmu i izaziva razne degenerative poremećaje stanica.

Najveća svjetska zamjerka sovjetskim vlastima, unatoč najavljivanju provedbe politike [[Glasnost]], uslijedila je zbog trodnevnog prešućivanja nuklearne nesreće. U samom [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]] tri sljedeća dana uopće nije obznanjena [[nuklearna nesreća]], a pitanje je: kada bi uopće bila najavljena, s obzirom na to da su problem uočili švedski meteorolozi koji su primjetiliprimijetili visok stupanj radioakitvnosti nad [[Švedska|Švedskom]]. Nakon što su sovjetske vlasti uhvaćene u prešućivanju najveće nuklearne nesreće, počele su opravdavati i minorizirati cijeli slučaj otprilike na isti način kako su to desetljećima činili i s ostalim problematičnim pitanjima u vlastitoj državi.

Oko 135.000 ljudi potom je evakuirano iz gradova [[Pripjat|Pripjata]], [[Černobil]]a i okolnih naselja u čijoj blizini se dogodila nesreća, a još tisuće ljudi bilo je kasnije izloženo radijaciji tijekom saniranja posljedica. [[Sovjetski Savez|Sovjetske vlasti]] su priprijetile sovjetskim liječnicima da ne smiju oko zdravstvenih problema okolne populacije stvarati nepoželjnu [[propaganda|propagandu]] protiv sovjetskih vlasti te su se zdravstvene posljedice ljudi u pravom smislu riječi počele riješavatirješavati tek nakon uspostavljanja ukrajinske neovisnosti.