Postmarksizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 4:
Postmarksistička misao je imala velikog utjecaja na formiranje suvremene tzv. [[Nova ljevica|nove ljevice]] nakon 1968. godine, kroz - prema nazivu kojega je bio predložio njemački marksist i jedan od osnivača [[Zelena politika|"Zelenih"]] [[Rudi Dutsckhe]] - [[Dugi marš kroz institucije|"dugi marš kroz institucije"]], u kojem su ljevičari uspjeli uspostaviti projekte novih lijevih politika unutar postojećih velikih političkih stranaka, te pokrenuli razne organizacije koje se bave [[socijalna pravda|socijalnom pravdom]], [[Feminizam|feminizmom]] i interesima raznih vrsta društvenih manjina.
 
U razvoju posmarksističke misli znatan utjecaj je imala misao talijanskog marksističkog novinara [[Antonio Gramsci|Antonija Gramscija]], koji se 1920.-ih godina zalagao za ''kulturnu revoluciju'' u kojoj će ljevičarski intelektualci javnosti nametnuti ljevičarsku misao kao jedinu istinitu i moralno dopustivu, čime će se naposljetku omogućiti stvaranje socijalističkog društva.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.vecernji.hr/premium/kako-je-nastala-lijevo-liberalna-kulturna-hegemonija-1006904|title=Kako je nastala lijevo-liberalna kulturna hegemonija|author=Jure Vujić|date=23. svibnja 2015.|work=|language=|publisher=Večernji list|accessdate=27. travnja 2019.}}</ref>. [[Komunistička partija Italije]] je 1948.-1951. objaviloobjavila 6 svezaka novinski članaka i zatvorskih zapisa A. Gramscija, a potom je osnovala i ''Istituto Gramsci'' radi popularizacije njegove misli i prevođenja njegovog djela na druge jezike.
 
Za razliku od "ortodoksnog" marksizma, postmarksisti ne sagledavaju gospodarstvo kao temelj svekolikog društvenog života, nego tek kao jedno u nizu područja u kojem se ostvaruju interesi sukobljenih - potlačenih i tlačiteljskih - društvenih grupa. Također, za razliku od ranijih ljevičara, postmarksisti uopće ne pokazuju osobitu sklonost da dokazuju svoju privrženost misli "klasika marksizma", niti da se koriste baš onom terminologijom i baš onim intelektualnim konceptima kakvima su se koristile generacije ljevičara od kraja 19. pa do pred kraj 20. stoljeća.