U registraturi: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 77.239.77.93 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Tulkas Astaldo Oznaka: brzo uklanjanje |
|||
Redak 56:
-Djelo sadrži mnoštvo latinskih riječi, riječi i sintagmi na njemačkom jeziku, iskrivljenom talijanskom i kajkavštini
-Jezik je u funkciji karakterizacije lika. Razlikuje se jezik seoske sredine (zamjetna je pučka etimologija, tj. izvrtanje stranih riječi i prilagođavanje sebi) od gradske sredine (korištenje stranih riječi)
- uzrečice karakteristične za seosku sredinu, birokratski jezik, razgovorni, literarno-polemički i govornički jezik
Redak 65:
*'''[[Romantizam|Romantičarska obilježja]]:'''
-sudbinski utjecaj na likove, odmetništvo, trovanja, tajanstvena podrijetla, Laurina družina, spletke, Intrige, baba Huda, misterioznost, tajnovitost, napetost (družina, otmica)
- Manifestira se uglavnom kroz digresije o povijesti likova (Mecena, [[Laura (U registraturi)|Laura]]) u djelu, raznoraznih spletki, urota i netipičnih fabula za realizam. Važan element romantizma u djelu je i misteriozna atmosfera i napetost koja se javlja u pojedinim djelovima (epizoda s babom Hudom, ljubavne spletke). Razlog ubacivanja romantičarskih elemenata u djelo hrvatskog realizma je ta što je Kovačić želio, zanimljivijim zapletom romana, privuči čitateljsku publiku. Središte ove cjeline zauzima upravo lik Laure.
Line 73 ⟶ 74:
-Najsloženija i najopsežnija cjelina romana, najbolje prikazana kroz sam početak, odnosno djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Taj se dio romana smatra najsavršenijim tekstom hrvatskoga realizma i zbog toga se često izdvaja iz knjige i tiska kao neovisna cjelina. Kovačić koristi standardne elemente realizma, začete još u [[Honore de Balzac|Balzacovim]] djelima, i na taj način stvara jedno savršeno djelo. Koristi detaljistički opis i Balzacovu "teoriju opisa" u kojem opis prostora uvjetuje raspoloženje likova i samu radnju. Kakav je prostor, takvi su i likovi, te obrnuto. Kovačić također vrlo minuciozno analizira društvenu stvarnost i primijenjuje analitičku metodu, a fabularno se dosljedno drži načela tipičnosti. On detaljno analizira svoje likove i to psihološki, moralno i socijalno, stvarajuči tako vrlo složene likove. Kroz ovaj je sloj također vjerno prikazana razlika između sela i grada.
*'''[[Naturalizam|Naturalistička obilježja]]:'''
-postupci su rezultat podrijetla, tj. biološke motivacije (biološka predodređenost) Laure npr., zatim prikaz masovnih scena (seoska tučnjava), estetika ružnoće (Ferkonja)
-Najjači element naturalizma je biološka determinacija likova koja je najočitija kroz likove Mecene i Laure. Mecena je plod preljuba i podle ljubavne spletke i time je, prema [[Emile Zola|Zolinim]] načelima naturalizma, automatski predoređen da bude gad, što se i pokazuje u epizodi s Dorom. Iz te epizode, u kojoj Mecena siluje ''"gizdavu vilu Doricu"'', nastaje Laura, kojoj je porijeklo automatski odredilo i njezinu budućnost. Još jedan važan element naturalizma u djelu je i snažna primjena [[estetika ružnoće|estetike ružnoće]] koja se najbolje ocrtava tijekom Kovačićeve destrukcije svojih likova u kojoj on do temelja uništava i poružnjuje svoje ženske likove. Ista ta estetika primijenjena je na liku Ferkonje, ali i na opisu ubojstava Laure i njezine bande hajduka.
Line 91 ⟶ 93:
Likovi se dijele na likove seoske sredine i likove gradske sredine.
- seoski likovi (Ivičina obitelj,
-gradski likovi (Mecena, Laura, Ferkonja)
-likovi iz seoske sredine su prikazani s više dobrih nego loših osobina(npr. ogovaranje, primitivni, svadljivost, spletkaroši, zaostalost npr. u pogledu škole; postupak karakterizacije kojim se Mihanović koristi pri njihovoj karakterizaciji je humor (ismijavanje + razumijrvane)
-likovi iz gradske sredine prikazani su dosta negativno (npr. moralna iskvarenost = Laura, pojava poluinteligencije = Mecena, poeta Rudimir Bombardirovič Šajkovski kojemu je pravo ime Imbrica Špiček); u njihvom opisu Mihanović koristi ironiju (Mecena) i grotesku (Imbrica)
--Kao iznimno složen roman, ''U registraturi'' obiluje likovima različitog kalibra i tipa. Iako je svaki od likova u ovom djelu poseban, ono što je sam Kovačić želio naglasiti je snažna polarizacija likova sa sela i iz grada. Tako su njegovi seoski likovi uglavnom pozitivni, vrlo druželjubivi, no ipak imaju svoje mane od kojih je najočitiji upravo taj seoski moral. Kovačić je iznimno kvalitetno prikazao psihologiju sela kroz njegove pozitivne (druželjubivost, spremnost ka pomoći, svojevrsna doza nevinosti i naivnosti), ali i negativne (tračevi, zavist, svađe i interne spletke) strane i tako dobro ocrtao svoj vlastiti rodni kraj. Likovi iz grada uglavnom nemaju pozitivnih strana i Kovačić ih prikazuje kao moralno iskvarene "spodobe" željne samo vlastitog užitka i ne obazirući se na želje drugih kako bi to postigli.
Line 105 ⟶ 107:
= je glavni lik romana, mladi seoski đak koji odlazi u grad kako bi se obrazovao. Kao dijete, on je neiskvaren, naivan i optimističan. Najbolji je učenik u selu i zbog toga uživa simpatije učitelja i župnika. Po dolasku u grad njegovo obrazovanje pati budući da mora biti sluga Meceninom slugi, kumordinaru Žoržu. U gradu se Ivica moralno kvari, postaje zreliji, iskusniji i uviđa raznorazne strahote i grozote koje veliki grad nosi sa sobom. No, iako ga to moralno kvari, on do samoga kraja zadržava dozu nevinog seoskog dječaka, koja se ne pokazuje jedino zbog zasićenja i općeg nazedovoljstva pri samom kraju romana. Kroz Ivicu je Ante Kovačić iznio dobar dio svog vlastitog života. Ivica Kičmanović je također, što i jest simbolika njegovog imena, prikazan kao jedini "kičmenjak" među skupinom "beskičmenjaka", jedini koji uspijeva stvoriti vlastiti stav i njega se, u ovoj ili onoj mjeri, držati do kraja.
=tip siromašnog intrligentnog dječaka koji zbog socijalne motivacije (neimaština,ogovaranja,stereotipi) ne uspijeva na putu školovanja
=jako inteligentno dijete, što su zamijetili svećenik i učitelj
Line 125 ⟶ 127:
=prijetvorna i zla
=upropastila Ivičin život, fatalna je za Ivicu (protjeran je), za Mihu (ubijen) , za Ferkonju i Mecenu (zapalila mu kuću i ubila ga)
=lik intriganta--zapliće radnju i dolazi do neočekivanih događaja
=upoznajemo ju u Meceninom domu gdje doznaje da je njegova kći. S njim počinila rodoskvrnuće. Ona je
=nije imala lijepo djetinjstvo jer je skoro bila silovana te se zapravo cijelo vrijeme pokušava osvetiti muškarcima
=u 2.dijelu romana odlazi na selo gdje je živjela s Ivicom. Njihovu kuću zvali su "kapelica" jer je bila uredna, lijepa, sazidana.
=dok je Ivica bio u gradu, njoj je na selu bil dosadno pa je pošla za Mihom koji je na kraju stradao kao i njegova žena Justa Medonićeva. Ferkonja joj je u tome pomogao, a onda je i on stradao od njezine ruke.
=Ivica shvaća da život s Laurom nema smisla vidjevši svoju budućnost u naručju druge žene-Anice. Laura tada postaje hajdučica
Line 155 ⟶ 157:
'''KUMORDINAR ŽORŽ'''
=tip pogospođenog seljaka (kaputaš)
=seljak koji je otišao u grad i zaposlio se kod Mecene kao sobar
="kamerdiner (franc.sobar)" --seljaci iskrivili riječ prilagodivši je sebi tako da je ispalo "kumordinar"
=bitan mu je položaj u društvu i ugled
=nazvan je "mastibrkan" (voli se najesti i napiti) i pravi se gospodinom svojim vanjskim izgledom (kicoš je:nagomilava prstenje na ruke i to preko rukavica) koju izvlači iz ropotarnice(seljaci tu ostavljaju staru robu u škrinjama)
=želi pokazati da je "bogat", tj. pravi se bogatim u selu, a kod Mecene u gradu gdje radi je običan sobar
Line 171 ⟶ 173:
'''JOŽICA KIČMANOVIĆ'''
=samo on ima prihode i to od svirke na svadbama, muzikaš je
=svadljiv, voli popiti, voli se zabavljati, veseljak,druželjubiv
| |||