Meša Selimović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 87.116.176.233 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Dvanaesti Igrač Oznaka: brzo uklanjanje |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 26:
'''Mehmed Meša Selimović''' ([[Tuzla]], [[26. travnja]] [[1910]]. – [[Beograd]], [[11. srpnja]] [[1982]].) bio je [[Bošnjaci|bošnjački]]<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55294 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Selimović, Meša (Mehmed)], pristupljeno 17. prosinca 2014.</ref> i [[Srbija|srpski]] [[književnik]].<ref>Lešić & Martinović, 2010., str. 116.</ref><ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55294 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Selimović, Meša (Mehmed)], pristupljeno 17. prosinca 2014.</ref>
== Životopis ==
Rođen u Tuzli 1910. godine. Odrastao je i odgajan u tradicionalnoj muslimanskoj kući i mahali, no u okruženju komunističkih ideja i opredjeljenja svoje braće i sestara. U Drugome svjetskom ratu prišao komunistima i ilegalno djelovao u Tuzli. Ustaše su ga početkom rata uhitile zajedno sa sestrom i bratom. Bio je zatočen 120 dana nakon čega su ga ustaše pustile iz zatvora. Po puštanju ubrzao je otišao u partizane u Majevički odred. Od 1943. godine članom je KPJ. Surađivao je u novopokrenutom listu Oslobođenje i Frontu slobode. Postao je [[politički komesar]] Tuzlanskog odreda, tadašnja moćna visoka vojna i politička pozicija u partizanskoj vojsci. Starijeg brata [[Ševkija Selimović|Ševkiju]] strijeljali su partizani, premda je i sam bio partizan. Strijeljan je za kaznu jer je iz GUND-a (Glavne uprave narodnih dobara), samovoljno uzeo nekoliko komada namještaja. Mehmeda je mučio osjećaj krivnje što nije pomogao bratu. Pun mržnje prema svemu, događaj je pretočio u književno djelo [[Derviš i smrt]] u kojem je radnja u osmansko vrijeme. 1945. je otišao u Beograd gdje je dobio namještenje na visokom mjestu načelnika Odjeljenja za publikacije Komisije za ratne zločine, a zatim je pomoćnik saveznog ministra za kulturu. Iste godine sa suprugom Desom Đorđić dobiva prvu kći. Po rođenju djeteta napustio ih je, na što ga je supruga prijavila za nevjeru i izvanbračnu vezu s "buržujkom", pa su ga isključili iz Partije. Posljedično je izgubio i sjajne poslovne pozicije. Oženio se zatim novom suprugom Daroslavom Božić, kćeri divizijskog generala vojske Kraljevine Jugoslavije (čiji je suprug „nestao negdje u zaroboljeništvu“) i otišao u Sarajevo. Uređivao je list Brazde. Predavao je na Višoj pedagoškoj školi, pa je bio docent na katedri za književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na kojem je predavao romantizam. Kratko je ostao na fakultetu, ali ne svojim izborom. Nije ponovo izabran na reizboru. Zatim se okušao u djelovanju kao [[slobodni umjetnik]]. Nakon toga bio je umjetnički direktor Bosna filma. Pisao je filmske scenarije, no slbih dometa. Samo mu je jedan film prenesen u film. To je pripovjetka Tuđa zemlja. Ipak je dobio zamašne honorare. Od 1957. je direktor Drame Narodnog kazališta u Sarajevu. 1961. je objavio svoj prvi roman ''Tišine'' za koji je dobio Šestotravanjsku nagradu grada Sarajeva. Zatim je postao glavni urednik izdavačke kuće Svjetlosti, te predsjednik Udruženja književnika BiH. Bio je i glavni i odgovorni urednik časopisa za književost Život. Kratko je predsjedavao Savezom književnika Jugoslavije. Iste 1964. je postavljen i smijenjen. 1966. objavljen mu je roman Derviš i smrt, koji književna kritika smatra za prvorazredni događaj i književni domet BiH i cijele Jugoslavije. za roman je dobio NIN-ovu, Njegoševu i Goranovu nagradu, te AVNOJ-evu i Dvadesetsedmosrpanjsku nagradu. Ipak, ovog epohalnog romana bio je natprosječno loš pisac. Od 1968. godine je redovni član Akademije znanosti i umjetnosti BiH, te poslijei dopisni član SANU. 1971. je dobio počasni doktorat Sveučilišta u Sarajevu. U mirovinu je otišao 1972. godine, a 1973. godine je preselio u Beograd, gdje je umro 11. srpnja 1982. godine. Pokopan je 14. srpnja u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.<ref name=dizdar>(boš.) [http://portal.skola.ba/start/Kultura/IzkulturnehistorijeSarajeva/tabid/299/Default.aspx Zvaničan web portal osnovnih i srednjih škola kantona Sarajevo] Majo Dizdar, Uredništvo Portala: Iz kulturne historije Sarajeva - Znamenite Sarajlije - Mehmed Meša Selimović] 20. ožujka 2013. (pristupljeno 30. travnja 2019.)</ref>
Bio je miljenik društva i politike i prije slavnog Derviša i smrti. Imao je mjesto docenta na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, bio je glavni urednik u više važnih časopisa, mjesto umjetničkog direktora Bosna-filma, direktora Drame Narodnog kazališta u Sarajevu, direktora izdavačkih giganata poput Svjetlosti i Veselina masleše, predsjedavao Udruženjem književnika Bosne i Hercegovine, Udruženjem književnika Jugoslavije, i pobrao je književne i državne nagrade i ordenje zasluga za narod. Nemalu ulogu u tome ima što mu je brat [[Teufik Selimović]] bio visoki dužnosnik [[OZNA|OZNE]].<ref name=dizdar/>
== Književni rad ==
| |||