Bugojno: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 94:
Pod konac sedamdesetih godina 20. stoljeća, zvonik je, budući je bio nerazmjeran veličini crkve, dograđen u visinu. Projekt za dogradnju zvonika načinio je arhitekt [[Karl Pařik]] (Paržik) 1936. god. Na njemu su tri zvona. U prvoj polovici osamdesetih godina crkva je pokrivena bakrom. U crkvi se nalazi oltar tirolske provenijencije, koga je izradio Franz Schmalzl iz Tirola (St. Ulrich, Gröden). Četiri vitraila Stane Kregara izvedena su šezdesetih godina, a deset vitraila S. Šohaja i rozeta I. Dulčića 1990. godine. U crkvi se nalaze još postaje križnoga puta Josipa Bifela (1984.), slika G. Jurkića Primanje u Treći red (1956.), te oltarna menza Z. Grgića. Unutrašnjost crkve uređuje se po projektu T. Štrausa. Po njegovu su nacrtu izrađene klupe (1990.), te na pobočnoj strani crkve (istok) probijena nova vrata. Meštrovićev brončani kip Sv. Ante Padovanskoga (replika kipa koji se nalazi u crkvi Sv. Ante u Beogradu) postavljen je iznad ulaznih vrata na pročelju crkve. Crkva ima orgulje od 27 registara (graditelj: Jenko, Ljubljana 1979).<ref name="bosna srebrena"/>
 
Najveći gospodarski i društveni procvat doživio je poslije drugog svjetskog rata. Osobito je bio veliki rast 1970-ih i 1980-ih godina.<ref name="TZSB"/> U svezi s time je izgradnja zvonika na katoličkoj crkvi pod konac sedamdesetih godina. Budući da je bio nesrazmjeran veličini crkve, dograđen je u visinu. U prvoj polovici osamdesetih godina crkva je pokrivena bakrom.<ref name="bosnasrebrena-župa Bugojno/> DozgradnjaDogradnja katoličke crkve ostavila je traga. Tad je postalo najrazvijenija općina u BiH. Zasluga je bila što su visoko kotirani u tadašnjoj vlasti bila dvojica Bugojanaca, [[Hrvoje Ištuk]] i predsjednik tadašnjega Saveznog izvršnog vijeća [[Branko Mikulić]]. Grad se širio, napredak je bio svakodnevan, neprekidno se gradilo.<ref name="školske zgrade">[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000621/herceg-bosna.htm Slobodna Dalmacija] Milo Jukić: ''Bošnjačkoj djeci deset školskih zgrada, a hrvatskoj samo jedan - župni ured(!)'', 21. i 22. lipnja 2000. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)</ref> Bile su mnoge tvornice i sve iz Bugojna bilo je zapošljeno. Bugojanski lobi, neformalno udruženje gradana, uz Branka Mikulića na vrhu, bila je piramida s članovima razasuta po zajednici općina, meduprostor su popunjavali republički moćnici. Tu je bio lukavi gradonačelnik [[Stjepan Domaćinović Kokan]],<ref name="Kunemo"/> [[Rafael Primorac]], [[Rodoljub Mikulić]] i drugi.<ref>[http://www.infobiro.ba/article/302945 Infobiro.ba] Neven Anđelić: ''O njemu je rijeć'', Naši dani, 18. ožujka 1989. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)</ref> U Bugojnu su djelovale vojne tvornice Slavko Rodić,<ref>[http://foto.mij.rs/site/gallery/17573/photo/122 Fototeka Muzeja istorije Jugoslavije] ''Poseta izložbi vojne industrije u preduzeću "Slavko Rodić" u Bugojnu 5. studenoga 1976.'' Na slici: Milanko Renovica, [[Tihomir Vilović]], Ratko Dugonjić, Dušan Vujatović, Abaz Deronja, Stane Dolanc, Ratko Svilar, Branko Mikulić, Hamdija Pozderac, Džemal Bijedić, Rafael Primorac. (pristupljeno 23. kolovoza 2016.)</ref>pisaćih strojeva, kože i tekstila, prehrambena, kovinska industrija, hotelsko poduzeće i bogato lovište Koprivnica. Domaći su isticali da je spretni bugojanski lobi uspješno iskoristio Titovu strast za lovom da bi izborio povlastice za svoj grad.
Do rata su u Bugojnu bile tri katoličke župe.