Faust Vrančić: razlika između inačica

Faust Vrančić najvažniji je konstruktor i tehnički pisac u [[Hrvat]]a na prijelazu iz [[16. stoljeće|16.]] u [[17.]] [[stoljeće]]. Rođen je [[1551.]] godine u [[Šibenik]]u u obitelji Mihovila i Katarine (rođ. Dobrojević) Vrančić.<ref>[[Vladimir Muljević]], ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 17.</ref> Osim Fausta imali su još četvero djece. Podrijetlom je iz ugledne šibenske plemićke obitelji, koja se spominje već u 14.&nbsp;stoljeću, čiji su se preci doselili u Šibenik iz Bosne.<ref>[[Tomislav Pavičić]], [http://ogranakmaticehrvatskeuzadru.hr/wp-content/uploads/2015/06/ZADARSKA-SMOTRA-2-2015.pdf ''Rodoslovlje obitelji Vrančić s naglaskom na Antuna i Fausta Vrančića''], ''[[Zadarska smotra]]'' 2, 2015., str. 32., ogranakmaticehrvatskeuzadru.hr, pristupljeno 11. srpnja 2017.</ref> Na njegov je život osobito utjecao stric [[biskup]] [[Antun Vrančić]] (1504.-1573.), koji ga je uzeo k sebi u [[Kraljevina Ugarska|Ugarsku]] na odgoj i školovanje, a potom (1568.–1569.) ga poslao na studij u [[Padova|Padovu]] i [[Venecija|Veneciju]]. Ondje je Vrančić pokazao iznimno zanimanje za [[filozofija|filozofiju]], [[fizika|fiziku]] i [[matematika|matematiku]]. Nakon studija, vratio se u Šibenik 1571. godine, ali je ubrzo ponovno otišao stricu u Ugarsku, gdje se bavio znanstvenim radom.<ref>Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 17. - 18.</ref> Godine [[1575.]] primljen je u članstvo hrvatske bratovštine [[Sveti Jeronim|sv. Jeronima]] u [[Rim]]u. Za upravitelja biskupskih dobara u [[Veszprém]]u u Ugarskoj postavljen je 1579. godine. Postavši tajnikom kralja Rudolfa II. [[1579.]] godine, Vrančić započinje temeljitije studirati prirodne znanosti i tehniku. Na dvoru se svakodnevno susreće s nizom istaknutih znanstvenika onog vremena, između ostalih s [[astronomija|astronomima]] [[Tycho Brache|Tychom Bracheom]] i [[Johannes Kepler|Johannesom Keplerom]], graditeljem Jacopom de Stradom... što ostavlja jak utjecaj na njegov rad. 1581. godine bio je imenovan tajnikom rimsko-njemačkog cara i hrvatsko-ugarskoga kralja [[Rudolf II., car Svetog Rimskog Carstva|Rudolfa&nbsp;II.]], koji je na dvoru na Hradčanima u [[Prag]]u okupio mnoge ugledne europske umjetnike, znanstvenike i graditelje onoga doba ([[Tycho Brahe]], [[Johannes Kepler]], Jacopo Strada i drugi). U tom se okruženju Vrančić kretao sve do 1594. godine, kada je napustio Hradčane. Godine [[1594.]] napušta dužnost dvorskog tajnika u [[Prag]]u te živi malo u Šibeniku, a uglavnom u [[Venecija|Veneciji]].<ref>Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. ISBN 953-6091-15-1, str. 21.</ref> [[1595.]] godine izdao je petojezični [[rječnik]] ([[latinski]], [[talijanski]], [[njemački]], [[hrvatski]] i [[mađarski]]) pod naslovom ''Rječnik pet najuglednijih jezika [[Europa|Europe]]'' (''[[Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae]]''). U tome rječniku je 5.411 abecedno poredanih latinskih riječi uz koje su u stupcima riječi ostalih jezika.<ref name="he"/> U to se vrijeme termin "[[Dalmacija|dalmatinski]]" rabio za [[Slavenski jezici|slavenski jezik]] kojim se govorilo između [[Jadransko more|Jadranskoga mora]] i rijekâ [[Dunav]]a i [[Sava|Save]] i ne treba ga miješati s izumrlim [[Dalmatski jezik|dalmatskim jezikom]] koji je bio [[Romanski jezici|romanskoga]] podrijetla. Vrančićev stupac hrvatskih riječi prvi je hrvatski rječnik uopće i sadrži oko 3.800 hrvatskih riječi.<ref name="he"/> U [[Prag]]u je 1605. godine [[Petr Loderecker]], s Vrančićevim dopuštenjem i svesrdnom pomoći,<ref name="Loderecker">[http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=340 Lodereckerov rječnik], nsk.hr, pristupljeno 21. siječnja 2017.</ref> priredio drugo izdanje ovog rječnika, prošireno s [[Češki jezik|češkim]] (Bohemice) i [[Poljski jezik|poljskim jezikom]] (Polonice), pod naslovom ''Rječnik sedam različitih jezika'' (''Dictionarium septem diversarum linguarum''), kojom prigodom je i "dalmatinski" naveden pod [[Hrvatski jezik|hrvatskim imenom]]. "Dalmatia", "Dalmata", "Dalmatice" zamjenjuje "Harvatska zemlja", "Harvat", "harvacki".<ref>[[Mirko Tomasović]], ''Raspre i rasprave'', Matica hrvatska, Zagreb, 2012., ISBN 978-953-150-961-9, str. 16.</ref> U prilogu Rječnika Vrančić je dao otisnuti i ''Popis dalmatinskih riječi koje su [[Mađari]] prihvatili'' ''(Vocabula Dalmatica quae Ungri sibi usurparunt)'', koji sadrži riječi koje su iz hrvatskoga prešle u [[mađarski jezik]]. Ovaj je rječnik načinio snažan utjecaj na [[pravopis]] kako hrvatskoga tako i mađarskoga jezika, u kome su prihvaćeni Vrančićevi prijedlozi za uporabu ''ly'', ''ny'', ''sz'' i ''cz''. To je također bio i prvi rječnik mađarskoga jezika, a doživio je četiri izdanja: u [[Mletačka Republika|Mletcima]] (1595.), Pragu (1605.),<ref name="Loderecker"/> [[Bratislava|Bratislavi]] (1834.) i [[Zagreb]]u (1971.). Vrančićevo djelo objavljeno pretiskom [[1971.]] godine, popraćeno je pogovorom [[Ljudevit Jonke|Ljudevita Jonkea]] i postupkom obrata izrađenim "Hrvatsko-latinskim rječnikom", čiji je autor [[Valentin Putanec]]. Izrada obrata bila je dalekovidan potez, jer je na temelju tako predstavljene hrvatske građe ustanovljeno da je anonimni rječnik "Slavoslovlje dalmatinsko-talijansko" iz poznatoga Rkp. 194 knjižnice Male braće u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] predstavlja hrvatsko-talijanski obrat iz Vrančića, dopunjen određenim brojem neovisnih natuknica. Autorstvo se toga rukopisa i danas smatra neutvrđenim, što dokida atribuciju Kašiću.