Janko Bobetko: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Uređivanje fotografija Ratnog dnevnika
Redak 26:
}}
 
'''[https://daniponosa.hrt.hr/dani-ponosa/323/29-travnja-2003-sjecanje-na-generala-janka-bobetka Stožerni general HV Janko Bobetko]''' ([[Crnac (Sisak)|Crnac]] pokraj [[Sisak|Siska]], [[10. siječnja]] [[1919.]] – [[Zagreb]], [[29. travnja]] [[2003.]]) general [[Hrvatske oružane snage|Hrvatske vojske]] i [[načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske]] od [[1992.]] do [[1995.]] godine.
 
== Životopis ==
Redak 50:
===Neovisna Hrvatska i Domovinski rat===
[[Datoteka:Bulat je huškao Srbe i čekao poraz Hrvatske.jpg|alt=General zbora Janko Bobetko u intervjuu za Večernji list|mini|Stožerni general Janko Bobetko odgovara generalima Radi Bulatu i Milanu Kuprešaninu u itervjuu za Večernji list: "Pitaju Kuprešanin i Bulat kada ću primiti generale koji nisu promjenili odoru. S generalima, a posebno Hrvatima, koji nisu ustali u obranu svojeg naroda kada je počeo genocid, nemam što razgovarati - poručio je general Bobetko" - Večernji list, PONEDJELJAK, 3. IV. 2000. godine]]
Promjenama nastalim u Hrvatskoj nakon [https://daniponosa.hrt.hr/dani-ponosa/13/prvi-visestranacki-izbori prvih višestranačkih izbora 1990. godine], omogućeno je i njemu da se nakon 18 godina političke izolacije ponovo uključi u politički život Hrvatske.
 
Zapovjednikom Banijsko-Kordunskog područja imenovan je 18. srpnja 1991. U čin djelatnog generala zbora HV promaknut je 4. siječnja 1992. godine. Glavnim savjetnikom za borbenu upotrebu, obuku i školstvo sastava Hrvatske vojske u Ministarstvu obrane imenovan je 8. siječnja 1992. godine. Na navedenoj dužnosti ostaje do 10. travnja 1992. godine kada je imenovan za zapovjednika svih postrojbi Hrvatske vojske na Južnom bojištu od Splita do Dubrovnika. Na ovoj dužnosti ostaje do 20. studenog 1992. godine. Kao zapovjednik Južnog bojišta, organizirao je pripreme i izvođenje operacije oslobađanja Dubrovnika i juga Hrvatske.
 
20. studenog 1992. godine imenovan je načelnikom Glavnog stožera Hrvatske vojske (GS HV). Na toj dužnosti ostaje do 15. lipnja 1995. godine, zapovijedajući svim organizacijskim, ustrojbenim, kadrovskim i vojno-stručnim pripremama Hrvatske vojske za konačno oslobađanje svih okupiranih područja Republike Hrvatske. Osobitu pozornost posvećivao je obuci i školovanju te provođenju složenih vježbi i gađanja. Kao načelnik GS OS RH rukovodio je svim poslovima planiranja oslobodilačkih vojno-redarstvenih operacija: „Maslenica“"[https://daniponosa.hrt.hr/dani-ponosa/262/22-sijecnja-1993-operacija-maslenica Maslenica"], „Medački"[https://daniponosa.hrt.hr/dani-ponosa/108/9-rujna-1993-operacija-medacki-dzep džep“Medački džep"], „Bljesak“[https://daniponosa.hrt.hr/dani-ponosa/19/1-svibnja-1995-vojno-redarstvena-akcija-bljesak "Bljesak"] i „Oluja“[https://daniponosa.hrt.hr/dani-ponosa/73/4-kolovoza-1995-pocela-oluja-najsjajnija-vojna-ope "Oluja"]. Bio je član Vojnog savjeta u Ministarstvu obrane (1992), Vijeća narodne obrane Republike Hrvatske (1992), Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (1993) i Predsjedničkog vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (1993. ‒ 1995).
 
U čin stožernog generala HV promaknut je 24. svibnja 1995, a umirovljen 15. srpnja 1995. godine.