Zapovjedništvo za specijalne operacije (SAD): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 24:
[[Slika:US Navy 011019-N-0000X-001 Navy file photo of Basic Underwater Demolition-SEAL (BUD-S) graduating class 236.jpg|mini|desno|250px|Mornaričko središte za specijalno ratovanje]]
[[Slika:SEAL Delivery Vehicle Team (SDV) 2.jpg|mini|desno|250px|Mornarički tuljani]]
Neracionalna struktura zapovijedanja i kontrole raznih odvojenih američkih postrojbi za specijalne operacije (SOF), koja je dovela do neuspjeha spašavanja američkih taoca iz američkog veleposlanstva u [[Teheran|Teheranu]] u Operaciji Orlova kandža [[1980.]] godine, naglasila je potrebu unutar Ministarstva obrane za reformom i reorganizacijom. Od incidenta, načelnik Glavnog stožera američke vojske, general Edward C. Meyer, pozvao je na daljnje restrukturiranje sposobnosti specijalnih operacija, te na kraju pomogao u stvaranju Delta odreda. Iako neuspješan na razini Oružanih snaga, Meyer je ipak nastavio konsolidirati specijalne postrojbe američke vojske pod novim 1. zapovjedništvom za specijalne operacije [[1982.]] godine.
Do [[1983.]] godine u Kongresu je rasla svijest o potrebi za vojnim reformama. U lipnju je Senatski odbor za Oružane snage (SASC) predvođen senatorom Barryjem Goldwaterom započeo dvogodišnje istraživanje Ministarstva obrane, koje je uključivalo ispitivanje postrojbi za specijalne operacije. Ministarstvo obrane je 1. siječnja 1984. osnovalo Zajedničku agenciju za specijalne operacije; međutim, ta agencija nije imala ni operativnu ni zapovjednu vlast nad postrojbama za specijalne operacije. Zajednička agencija za posebne operacije nije učinila mnogo na poboljšanju spremnosti i sposobnosti specijalnih postrojbi.
I Zastupnički dom i Senat američkog Kongresa su donijeli zakone o reformi snaga za specijalne operacije, a potom su predstavnici Senata i Zastupničkog doma sklopili kompromis. Zakon je pozvao na uspostavu ujedinjenog borbenog zapovjedništva na čelu s generalom od četiri zvjezdice za sve postrojbe za specijalne operacije i pomoćnikom ministra za obranu za specijalne operacije i sukobima niskog intenziteta, Koordinacijskim odborom za sukobe niskog intenziteta unutar Vijeća za nacionalnu sigurnost, te novi Program glavnih snaga (MFP-11) za snage za specijalne operacije (takozvana "čekovna knjižica snaga za specijalne operacije"). Američki Kongres je odlučio prisiliti Ministarstvo obrane i predsjedničku administraciju na potrebene reforme.
Predsjednik [[Ronald Reagan]] odobrio je uspostavu novog Zapovjedništva [[13. travnja]] [[1987.]] Ministarstvo obrane je aktiviralo Zapovjedništvo za specijalne operacije (''USSOCOM'') [[16. travnja]] [[1987.]] i imenovalo generala Jamesa Lindsaya za prvog zapovjednika Zapovjedništva za specijalne operacije. Senat ga je prihvatio bez rasprave.
== Ustroj ==
| |||