Državni ateizam: razlika između inačica

'''Državni ateizam''' je naziv za aktivno promicanje [[ateizam|ateizma]] odkoje straneprovodi [[vlast]]i određene [[država|države]]. Može pojavljivati u raznim oblicima - od uspostavljanja ateizma kao državne [[ideologija|ideologije]], odnosno svojevrsnog ekvivalenta [[državna religija|državne religije]] do oduzimanja [[sloboda vjeroispovijesti]] i sprječavanja javnog ispovijedanja vjere. S obzirom da je ateizam predstavlja dio [[komunizam|komunističke]] ideologije, državni ateizam se smatra karakteristikom komunističkih država.

U bivšoj [[SFRJ|SFR Jugoslavije]] je državni ateizam predstavljao dio službene državne politike u doba vladavine [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]] od [[1945]]. do [[1990]]. U Ustavu iz 1946. stajala je odredba kako će Jugoslavija poštovati [[Sloboda vjeroispovjesti|vjerske slobode]] , a Crkva će biti odvojena od države. To se načelo poštovalo donekle u godinama poslije [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|rata]]. No, praksa je ubrzo postala drukčija. Nikad nije izričito određeno da član [[Savez komunista Jugoslavije|SKJ]] ne smije biti vjernik, ali su upravo zbog toga 7048 člana izbačena u razdoblju 1955.-1958. od čega najviše u SR Hrvatskoj. <ref>{{Citiranje knjige

Državni ateizam u [[SFRJ|komunističkoj Jugoslaviji]] je imao iste ideološke osnove kao i u većini drugih komunističkih država, ali i neke lokalne specifičnosti. Javno poricanje, pa i suzbijanje religije se opravdavalo činjenicom da vjerske razlike ističu razlike između jugoslavenskim narodima i narodnostima, te tako potiču [[nacionalizam]] i [[šovinizam]] te potkopavaju [[bratstvo i jedinstvo]]. Katolički i pravoslavni [[kler]] su također bili optuživani za suradnju s "okupatorom i domaćim izdajnicima" u [[drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugom svjetskom ratu]] pa se ispovijedanje vjere smatralo implicitnom podrškom poraženim i prema vladajućem sistemusustavu neprijateljskim političkim opcijama.