Razlika između inačica stranice »Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija«

m
bez sažetka
(File renamed. (GlobalReplace v0.6.5))
m
<sup><small><b>6)</b></small></sup> <small>U SAP Kosovu, kao priznat službeni jezik u općinama i naseljima s turskom većinom, bio je turski jezik.</small><br>
<sup><small><b>7)</b></small></sup> <small>U SAP Vojvodini službeni jezici su bili: srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski, mađarski, slovački, rumunjski i rusinski. <!-- iako postoje tamo još i Česi --></small><br>
<sup><small><b>8)</b></small></sup> <small>Svaka druga etnička i jezična skupina, imala je puno pravo i slobodu uporabe svoga jezika.<ref>August Kovačec: ''Jezici narodnosti i etničkih skupina u SFRJ.'' '''<tt>U:</tt>''' Pupovac, Milorad <small>(ur.)</small>, ''Jezici i politike : jezična politika u višejezičnim zajednicama : zbornik'', Biblioteka ''Naše teme'', Centar CK SKH za idejno–teorijski rad »Vladimir Bakarić« (u suradnji s) »Komunist« — Zagreb, Zagreb, 1988., str. 56. ─ 67., (citat sa str. 57.); {{Citat5|Iako mi jezičnu i nacionalnu šarolikost Jugoslavije rado ističemo kao nešto posve iznimno, moramo odmah reći da to u odnosu na većinu evropskih zemalja nije, osim eventualno po broju različitih etničkih i jezičkih skupina, ništa specifično. No posve je jedinstven status etničkih i jezičnih skupina u Jugoslaviji u pogledu upotrebe svoga jezika, i općenito njegovanja kulturne, jezične i nacionalne posebnosti; ovom modelu u jezičnoj politici, kojemu je osnovna načela dao AVNOJ, približuju se samo Švicarska, i donekle SSSR. Naime, za Jugoslaviju je karakteristično da nema jednog državnog i nadnacionalnog jezika, koji bi važio na cijelom teritoriju, a da osim osnovnih nacija (južniJužni Slaveni osim Bugara) i svaka druga etnička i jezična skupina, koja to želi, ima puno pravo i slobodu na upotrebu jezika u gotovo svim sferama javnog života (ali ne npr. za službeni saobraćaj u JNA), tj. da na svom jeziku, ili na varijanti svoga jezika, organizira sve stupnjeve škola, izdaje novine, časopise i knjige, da se svojim jezikom služi u lokalnoj administraciji itd. Iako u novije doba i u drugim zemljama, barem načelno, zapažamo slične razvojne tendencije, do danas nijedna zemlja nije dosegla razinu jugoslavenske jezične politike ni u pogledu pravnih normi ni u pogledu prakse. Jugoslavija zauzima posebno mjesto na jezičnoj karti Evrope, ne samo po broju i raznorodnosti etničkih i jezičnih skupina neko i po upotrebi jezika narodnosti u najrazličitijim sferama života.|August Kovačec}}</ref></small><br>
}}
 
'''Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija''', pod kolokvijalnim imenom ''Druga Jugoslavija'' ili ''Titova Jugoslavija'', je naziv za bivšu socijalističku državu koja je obuhvaćala današnje države [[Slovenija|Sloveniju]], [[Hrvatska|Hrvatsku]], [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], [[Srbija|Srbiju]], [[Crna Gora|Crnu Goru]], [[Kosovo|Kosovo]] i [[Sjeverna Makedonija|Sjevernu Makedoniju]], a postojala je od [[1943.]] do [[1992.]] godine.
 
Kroz cijelo vrijeme njezinog postojanja, cjelokupnu vlast u državi imao je komunistički režim, tj. [[Komunistička partija Jugoslavije]] (od [[1952.]] ''Savez Komunista Jugoslavije'') na čelu s Josipom Brozom [[Tito]]m. Glavne značajke te države bile su [[Politički logor Goli otok|progon neistomišljenika]], [[titoizam]] i [[Radničko samoupravljanje u Jugoslaviji|radničko samoupravljanje]].
638

uređivanja