Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Duhh (razgovor | doprinosi)
mNema sažetka uređivanja
Redak 28:
Već u [[16. stoljeće|16. st.]] Hrvati su imali svoje akademije, znanstvene ustanove ili znanstvena društva najuglednijih i najučenijih ljudi, koji su uzeli sebi kao zadaću da svojim izdanjima, raspravama i povremenim akademičkim sastancima stalno daju nove poticaje znanstvenom istraživanju i gojenju čiste znanosti, umjetnosti i moralnih vrlina. Pripreme za osnutak današnje ''Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu'' (HAZU) učinjene su u sam osvit hrvatskoga narodnog preporoda. Preporodne zamisli o osnivanju "učenog društva" izrečene u prvim desetljećima prošloga stoljeća u skladu s težnjama prvaka narodnoga buđenja, oblikovane su u zaključke Hrvatskoga sabora iz 1836. pa potom 1843, 1845. i 1847. godine, koje su vodile prema osnivanju ustanove od općeg nacionalnog značenja, najviše znanstvene i umjetničke ustanove: akademije znanosti.
 
[[Revolucija_1848.-1849.|Revolucionarni]] su događaji sljedećih godina i potom apsolutizam unutar [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] monarhije odgodili na više od deset godina izvršenje navedenih odluka. Nakon tzv. Luksemburškog manifesta cara [[Franjo_Josip_Austrijski|Franje Josipa I.]] donekle se liberalizira politički i društveni život, pa novi Ustav od 1860. osigurava neovisan Hrvatski sabor. U tu svrhu sazvana Banska konferencija bila je važna i za osnivanje nacionalne akademije. Temelje HAZU položio je [[Josip Juraj Strossmayer]], 10. prosinca 1860., kada je prvoj Banskoj konferenciji uputio pismenu darovnicu i dao novčani prilog (50.000 forinti) nužan za zakladu akademije. Njegov primjer ubrzo slijedi cijela Hrvatska. Upravo izabrani Hrvatski sabor 15. travnja 1861. već [[29. travnja]] iste godine jednoglasno prihvaća Strossmayerov prijedlog o osnutku ''AkademijeJugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti'' i stavlja je u svoju zaštitu, a istoga dana izabran je odbor koji će izraditi statut Akademije, s jasnim određenjem njezine svrhe i ustroja. Tada su prihvaćena Pravila i u obliku zakonskoga prijedloga poslana kralju na sankciju, koji ih potvrđuje tek 7. kolovoza 1863. uz zahtjev za promjenom određenih tekstualnih izričaja zbog posebnih interesa bečkih političkih čimbenika. Novoizabrani Sabor 1865. prerađuje Pravila i kralj odobrava prilično izmijenjena pravila o Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti tek 4. ožujka 1866. godine. Odmah zatim vladar je potvrdio i prvih 14 (od 16) pravih članova Akademije. Ta pravila ostala su nepromijenjena do početka [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskoga rata]]. <ref>http://noviweb.hazu.hr:8080/osnutak_akademije</ref>
 
Na sjednici 26. srpnja [[1866]]. članovi prihvaćaju ''Poslovnik'' te biraju [[Josip Juraj Strossmayer|Josipa Jurja Strossmayera]] za pokrovitelja, a kanonika i povjesničara [[Franjo Rački|Franju Račkoga]] za prvog predsjednika. Bila su osnovana tri razreda: historičko-filološki, filozofičko-juridički i matematičko-prirodoslovni. Zahvaljujući naraslomu fondu, od 1919. djeluje još i umjetnički razred. a knjižnice i arhiva osobito je dragocjena arhivska zbirka glagoljskih rukopisa, koja je među najvećima u svijetu. Zahvaljujući poklonu zbirke slika J. J. Strossmayera, utemeljena je Galerija starih majstora – službeno otvorena 1884. smještanjem slika u prostorije današnje Akademijine zgrade na Zrinjskom trgu u Zagrebu.