Bijela garda: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
-od strane
Redak 18:
}}
[[Datoteka:Coat of arms Kolchak 1919.jpg|305px|desno|thumb|Grb privremene vlade [[Aleksandar Kolčak|Aleksandra Kolčaka]], vođe Bijele garde.]]
'''Bijela garda''' ili '''Bijeli pokret''' ([[ruski]]: Белое движение) - vojnopolitička organizacija, koja je osnovana [[1917]]. godine, tijekom [[Ruski građanski rat|Ruskog građanskog rata]]. Bjelogardejci su se borili protiv [[Crvena armija|Crvene armije]], koja je bila vojna formacija osnovana od stranepostrojba [[Sovjeti|Sovjeta]]. Bili su protivnici [[boljševizam|boljševizma]] i sovjetske vlade.
 
Koristili su parolu: "[[Rusija]] jedna, velika i nedjeljiva". Pripadnici Bijelog pokreta većinom su bili [[monarhist]]i i [[nacionalist]]i, ali je bilo i ljudi ostalih političkih opredjeljenja ([[demokrat]]i i umjereni [[socijalist]]i), koji su bili protivnici društvenih promjena što su ih nametali [[boljševici]] ili su jednostavno bili odani [[Ruska Republika|Ruskoj Republici]]. Ideologija i svi ciljevi nisu bili jasno zadani, ali su prevladavali: obnova [[privatno vlasništvo|privatnog vlasništva]] i demokratskog [[parlament]]arnog sustava.<ref>http://swolkov.org/doc/kt/index.htm Preuzeto 1. rujna 2012.</ref> Na područjima koje su kontrolirali bjelogardejci osnovane su privremene [[vojna diktatura|vojne diktature]] u kojima su vrijedili zakoni [[Rusko Carstvo|Ruskoga Carstva]]. Bijeli pokret je smatrao kako po njihovoj pobjedi i uspostavi [[mir]]a, Rusija treba nastaviti poštovati sve svoje prethodno sklopljene međunarodne sporazume. Jedan od vođa Bijelog pokreta, [[Anton Denjikin]], smatrao je kako [[vojska]] ne bi trebala odlučivati o državnim pitanjima, nego ruski narod treba sam izabrati [[demokracija|demokratsku]] vladu.
Redak 29:
{{legenda|#de6e55|Pod boljševicima u ljeto 1918.}}
{{legenda|#fff9e2|Najveći doseg protuboljševičkih postrojbi}}]]
Rat između bjelogardejaca i Crvene armije trajao je od [[1917.]] do [[1921.]], dok su borbe na ruskom dalekom istoku trajale sve do [[1923.]] godine. Na početku rata, sile [[Antanta|Antante]] slale su vojnu pomoć bjelogardejcima, ali suje njihove postrojbe poraženeporazila odCrvena strane Crvene armijearmija. Za vrijeme Ruskog građanskog rata postojalo je nekoliko glavnih bojišta:
 
=== Južno bojište ===
JužnaJužnu bojišnicabojišnicc otvorenaotvorio je [[15. studenoga]] [[1917.]] godine odgeneral strane[[Mihail generalaVasiljevič Mihaila Vasiljeviča AleksejevaAleksejev]], i bila je pod zapovjedništvom generala [[Lavr Kornilov|Lavra Kornilova]]. Poslije Kornilove pogibije, bojištem upravlja general Anton Denjikin i bijelogardejskim snagama koje su se borile na Južnoj bojišnici daje naziv "Oružane snage Južne Rusije". One su velikom većinom bile sastavljene od Kozaka. Južno bojište je predstavljalo najveću opasnost po [[Komunizam|komunističku]] vladu, međutim nakon neuspješnog napada na [[Moskva|Moskvu]] [[1919.]] godine, Oružane snage Južne Rusije su se povukle. Sljedeće godine preostali bjelogardejci su izvučeni u [[Novorosijsk]] (na [[Krim]]u), gdje su se spojili s vojskom Petra Vrangela.
 
=== Istočno (Sibirsko) bojište ===
Redak 41:
 
== Veliki sibirski ledeni pohod ==
Poslije poraza bjelogardejaca od strane Crvene armije u [[zima|zimu]] [[1920.]] oko 350 tisuća bjelogardejaca zajedno sa svojim obiteljima, povuklo se preko zaleđenog [[Bajkalsko jezero|Bajkalskog jezera]] u [[Čita|Čitu]]. Tijekom povlačenja ogroman broj [[ljudi]] je umro od [[glad]]i i smrzavanja, tako da je od 350 tisuća do cilja preživjelo samo 20.000 ljudi. U [[proljeće]] tijekom otapanja leda na Bajkalskom jezeru, leševi su potonuli u [[jezero]].
 
== Bijeli teror ==
"Bijeli teror" je izraz koji se često koristio u [[SSSR]]-u. Označavao je [[represija|represivne]] ili preventivne mjere protiv boljševika koje su provodili bijelogardejci na područjima pod svojim nadzorom. Procjenjuje se da su tijekom Građanskog rata u Rusiji bijelogardejci osudili na [[smrt]] oko 111 tisuća ljudi, od kojih mnogi nisu imali pravo na pravedno [[suđenje]]. Ako se tom broju pridoda i broj onih koji su stradali od strane raznih [[Paravojska|paravojnih]] ili [[Separatizam|separatističkih]] formacija, koje nisu bile pod zapovjedništvom bjelogardejaca, procjenjuje se da je u Građanskom ratu stradalo oko 300 tisuća nenaoružanih boljševika i njihovih simpatizera.
 
== Izvori ==